Povijest župa
Žumberački vikarijat (Žumberački i Stolni dekanat)
SAŽETI OPIS GRKOKATOLIČKIH ŽUPA ŽUMBERAČKOG VIKARIJATA (ŽUMBERAČKI I STOLNI DEKANAT)
Uvod
Nastanak Žumberačkog i Stolnog dekanata Križevačke eparhije
ŽUMBERAČKI DEKANAT
U razdoblju od devet godina (1530. -1539.) u četiri organizirane seobe na područje Žumberka doseljen je veliki broj Uskoka koji su na ovo područje pristigli iz okolice Glamoča u Bosni te iz porječja rijeke Cetine u Dalmatinskoj zagori. Među doseljenim Uskocima bilo je i svećenika koji su odmah po dolasku u Žumberak započeli svoje djelovanje među narodom. U privilegijama Ferdinanda I. koje su podijeljene Žumberačkim uskocima 1539. spominje se uz uskočke uglednike i svećenik Radoje. Iz tog vremena malo je zapisanih podataka, a sigurno se znade da su među Žumberačkim uskocima nakon doseljenjadjelovali svećenici Jovan Maleševac i Matija Popović. Ova dvojica svećenika spominju se 1561. u spisima onog vremena u kontekstu pokušaja tiskanja knjiga na crkvenoslavenskom jeziku. Usmena predaja kazuje da je sa prvom grupom Uskoka koja je doseljena u Pećno, u jesen 1530., stigao i pop Joanikije sa svojom obitelji, ali o njemu nema pisanih podataka. Može se pretpostaviti da su prvi uskočki svećenici živjeli u svojim obiteljskim zadrugama kako je to i bilo uobičajeno za ono doba, ali i kasnije do formiranja župa. Crkvena jurisdikcija još nije definirana pa svećenici ostvaruju kontakte sa rimokatoličkim biskupom u Ljubljani i sa pravoslavnim manastirima na Turskom području. Osnovna je značajka ovog razdoblja individualnost svećenika u vršenju pastorala bez strogo definiranih jurisdikcijskih odrednica. Određena naznaka prvih teritorijalnih podjela župničke nadležnosti može se uočiti u činjenici da su svećenici djelovali po načelu broja domova koja su svakom pripadala. Po toj prvotnoj, vjerojatno međusvećeničkoj, dogovornoj podjeli zapadni dio Žumberka do sela Stari Grad pripadao je u nadležnost svećenika sa zapadnog dijela dok su za istočni dio brinuli svećenici koji su stalno boravili na tom području. Svakoj od ove dvije cjeline pripadalo je oko 500 uskočkih kuća. O izgradnji crkava u Žumberku za novonaseljeno stanovništvo koje se koristilo u bogoslužju bizantskim obredom također je vrlo malo pouzdanih podataka iz 16. stoljeća. Po svoj prilici u tom vremenu podizane su male drvene kapele pokraj kojih su redovito bila groblja, a svećenici su tu povremeno dolazili vršiti bogoslužja. Početkom 17. stoljeća osnivanjem vladičanstva u Marči (1611.) Žumberak je prvi puta, nakon osamdeset godina individualnog dušobrižništva, stavljen podizravnu jurisdikcijsku nadležnost marčanskog vladike što je označilo kraj dotadašnjih „nejasnih nadležnosti“, a započinje postepena crkvena organizacija života među uskočkim stanovništvom. U prvim desetljećima 17. stoljeća uz materijalnu podršku Bečkog dvora i vojnih vlasti podižu se prve zidane crkve u Žumberku. Na Budinjaku sv. Petka i u Badovincima sv. Nikola. U narednim desetljećima podignute su zidane crkve u Mrzlom Polju (1666.) i Radatovićima na Crkvenom brdu podalje od današnje crkve. O podizanju župnih dvorova u to vrijeme nema pouzdanih podataka iako se spominju župnici koji brinu o crkvama. Vjerojatno da su upravljali iz svojih obiteljskih domova iako nije sasvim isključeno da su postojale manje kuće za smještaj svećenika u Radatoviću i Mrzlom Polju. Svakako je cijelo 17. stoljeće razdoblje u kojem se ozbiljnije pristupa izgradnji crkvenih objekata na području Žumberka i okolice. U kontekstu osnaživanja grkokatoličke crkvene strukture u Žumberku treba razumjeti i nastojanje marčanskih vladika da dobiju u posjed dvor Zrinjskih u Pribiću. Iako je posjed u Pribiću od 1682. bio primarno namijenjen uzdržavanju grkokatoličkog Sjemeništa u Zagrebu on je ipak znatno utjecao na razvoj crkvenosti u Žumberku jer su marčanski vladike sada imali vlastiti objekt u neposrednoj blizini kompaktne zajednice svojih vjernika. Za pretpostaviti je da su tijekom 17. stoljeća obilazeći svoje vjernike u Žumberku marčanski vladike intenzivno radili na osnivanju župa, jer prilikom kanonske vizitacije 1680. tadašnji marčanski vladika Pavao Zorčić u Žumberku zatičeveć posve sređene crkvene prilike. U narednom periodu učvršćena je crkvena struktura o čemu svjedoči činjenica da 1764. u Žumberku postoje već dobro organizirane grkokatoličke župe u Radatovićima, Badovincima, Mrzlom Polju i Pećnom iz kojih će se u slijedećih pedeset godina oformiti i nove samostalne župe u Sošicama (1775.), Kaštu (1776.), Stojdragi (1776.), Dragama (1791.) i konačno u Grabru (1810.). Osnivanjem župe u Grabruzavršen je proces osnivanja župa za područje Žumberka. Vrijedno je napomenuti da je Planom o uređenju župa iz 1796. ustanovljenai župa u Tomaševcima, ali ona nije zaživjela. Od posebnog je značaja za ozbiljniji crkveni ustroj grkokatoličkih župa u Žumberku osnutak Križevačke eparhije 1777. godine. Po osnutku samostalne grkokatoličke eparhije sa sjedištem u Križevcima pristupilo se daljnjem unutrašnjem organiziranju eparhije. Radi lakšeg vršenja pastorala vjernika osnovani su eparhijski arhiđakonati i viceariđakonati. S obzirom da se Žumberak nalazio u sastavu vojnog Karlovačkog generalata po novom ustroju eparhije potpao je pod novoosnovani Karlovački arhiđakonat (vikarijat), a sve žumberačke župe objedinjene su u novouspostavljeni Mrzlopoljski vicearhiđakonat (dekanat). Arhiđakonati i vicearhiđakonati potvrđeni su odlukom Ugarskog namjesničkog vijeća 1791. godine, i imali su redovito svoje arhiđakone i vicearhiđakone. Arhiđakoni su nakon osnivanja Stolnog kaptola 1840. u pravilu bili kanonici. Karlovački arhiđakonat Križevačke eparhije nakon ukinuća Vojne krajine 1871. promijeniti će naziv u Žumberački.U Tabelarnom pregledu Križevačke biskupije koji je sastavio dr. Konstantin Stanić 16.V. 1814. godine detaljno je opisan crkveni ustroj za područje Žumberka, a posebno je zanimljivo da se u sastavu Mrzlopoljskog vicearhiđakonata (kasnijeg Žumberačkog dekanata) navodi i grkokatolička župa u Karlovcu odobrena od vlasti 1797.g. Iz svega navedenog se vidi da je početkom 19. stoljeća područje nekadašnjeg Mrzlopoljskog, a današnjeg Žumberačkog dekanata dobilo svoj konačni oblik koji je u najvećoj mjeri ostao nepromijenjen do danas. Područje Žumberačkog dekanata prošireno je iznimno 1958. godine osnivanjem nove župe u Metlici. Žumberački dekanat danas broji 9 grkokatoličkih župa, sedam u Republici Hrvatskoj i dvije u Republici Sloveniji.
Foto prilog: karta Žumberačkog dekanata sa označenim župama
ŽUPE ŽUMBERAČKOG DEKANATA
ŽUPA ROĐENJA PRESVETE BOGORODICE- DRAGE
Točna godina osnivanja ove župe nije poznata, ali se matice vode od 1791. Župna crkva Rođena presvete Bogorodice sagrađena je 1914. godine, a posvećena po vladici Dioniziju Njaradiju17. listopada 1920. U narodu je crkva sagrađena podalje od sela nazivana „Svetica“. Dimenzije crkve: dužina 19,50 m; širina 8.50m; visina 6 m. Toranj je visine 19 m. U zvoniku se nalaze dva zvona težine 250 kg i 100 kg. Prvo je posvećeno Časnim verigama sv. apostola Petra, a drugo sv. Iliji.
Godina gradnje župnog dvora u selu Drage nije poznata, a pretpostavlja se da potječe iz 19. stoljeća. Dimenzije župnog dvora: dužina 17 m, širina 10 m. Tijekom 20. stoljeća u župnom dvoru bila je smještena pučka škola, a u jednoj prostoriji uređena je kućna kapela posvećena sv. Nikoli Taveliću.
Od nekretnina župa posjeduje pet rali zemljišta, u naravi: livade i šume.
Na području župe nalaze se kapele:
- u naselju Hrast kapela, površine 6m²
- kod crkve u naselju Drage, površine 5m²
- kod „Jovinih“ u naselju Drage, površine 4m²
- kod „Kipove kuće“ u naselju Škemljevac, površine 5m²
Iz sela Popovići koje se nalazi u sastavu župe navodno potječe marčanski vladika Isaija Popović.
Foto prilog: Župna crkva, dvor, kapele, ikonostas.
ŽUPA ROĐENJA SV. IVANA KRSTITELJA – GRABAR
Župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Grabru osnovana je 1810. g. po križevačkom vladici Silvestru Bubanoviću. Župna crkva sagrađena je 1912.g.Unutar crkve, ispred ikonostasa, sahranjen je feldmaršal Vid pl. Gvozdanović koji je biskupiji darovao zemljište na kojem je podignuta župna crkva. U crkvi se nalazi vrijedno crkveno odijelo iz 19. stoljeća (crvene boje).
U zvoniku se nalaze tri zvona težine 720 kg, 210 kg i 55 kg.
Od svog osnivanja župa ima vlastiti župni dvor u zaseoku Ćeići koji je tijekom II. Svetskog rata oštećen i sada je u ruševnom stanju. Za potrebe župnog ureda 2008.g. otkupljena je nekadašnja zgrada osnovne škole u Golubićima.
Župa ima u vlasništvu zemljišta, u naravi: livade i pašnjake. Na mjesnom groblju postoji svećenička grobnica.
Iz župe potječu križevački biskupi dr. Silvestar Bubanović i dr. Janko Šimrak.
Na području župe nalaze se dvije kapele kapelice. U zaseoku Ćeići podignuta je 1936., na izvoru, kapela posvećena Efeškoj Bogorodici, koja je do 1945. imala jedinstveni vanjski ikonostas.U selu Grabarak nalazi se kapela sv. Jurja.
Po doseljenju Uskoka podignuta je, na lokalitetu Grabar, drvena crkvica sv. Jovana Preteče i pokraj nje groblje. Mjesto crkvice i groblja potpuno je obraslo gustom šumom.
Foto prilog: župna crkva, stari i novi župni dvor, svećenička grobnica, kapele, stare rize.
ŽUPA SV. ANTUNA VELIKOG – KAŠT
Župa u Kaštu spominje se već 1776. g. u vrijeme vladike Vasilija Božičkovića. Prvotna župna crkva izgrađena od drveta bila je posvećena sv. Andriji Prvozvanom, ali je zbog njezine dotrajalosti na drugom mjestu 1828. sagrađena nova zidana crkva sv. Antuna Velikog, koja je krajem 19. st. iznutra oslikana. Crkva posjeduje vrijedan ikonostas iz 19. st. i najstarije žumberačko evanđelje iz 1774. g. U oltaru se nalazi jedinstveni baldahin.
U zvoniku crkve postavljena su tri zvona: veliko težine 800 kg posvećeno sv. Iliji, srednje posvećeno sv. Antunu i malo posvećeno Presvetoj Bogorodici.
Iz prvotne kaštanske crkve sv. Andrije ostao je sačuvan najstariji žumberački antimins iz
18. st. koji se čuva u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu.
Prostrani župni dvor sagrađen je 1886. g. u središtu naselja.
Na području župe nalaze se četiri kapele. Najstarija sv. Nikole u selu Badovincima svojevremeno je služila i kao župna crkva za sva sela današnjih župa Kašt i Sošice. U crkvi je od najstarijih vremena ostao sačuvan izvorni kameni pod, jedinstven na području cijelog Žumberka. U selu Dančulovići postoji kapela Svetog Duha s ikonostasom, a u tornju su dva zvona. Kapela sv. Juraja nalazi se u Brašljevici i također ima ikonostas i dva zvona. Mala kapela Pokrova presvete Bogorodice nalazi se u selu Balići u kojem je, na drugom mjestu, u uskočko vrijeme postojala drvena kapela sv. Nikole.
Foto prilog: Župna crkva,hrvatski grb iz crkve, ikonostas, Evanđelje, baldahin, župni dvor, kapele –ikonostasi, stari antimins (iz Sjemeništa), stara ikona sv. Nikole iz Badovinaca.
ŽUPA SV. ĆIRILA I METODA – METLIKA
Župa sv. Ćirila i Metoda u Metlici (SLO) najmlađa je župa Žumberačkog dekanata, osnovana tek 1958.g. Crkva je izgrađena znatno prije osnivanja župe već 1903.g. od kada potječe i vrijedan ikonostas. Crkva ima oslikani svod i vrijednu plaštanicu.
Dimenzije crkve su: dužina 16 m, širina 7, visina 17 m. U zvoniku crkve nalazi se jedno zvono.
Za potrebe župe 1958., podalje od crkve, otkupljen je manji objekt pokraj kojeg je 1972. izgrađen novi župni dvor. Na mjesnom groblju sv. Roka postoji svećeničko grobno mjesto.
Župa posjeduje tri hektara vlastitog zemljišta što u naravi sačinjavaju livade, oranice i šume.
Foto prilog: Župna crkva,ikonostas, plaštanica, stari i novi župni dvor. hrvatski grb iz 1903., svećenička grobnica.
ŽUPA SV. PETRA I PAVLA – MRZLO POLJE
Župa se spominje već 1641. u vrijeme marčanskog vladike Maksima Predojevića. Župna crkva sv. Petra i Pavla sagrađena je 1666. g., a dimenzije su joj: dužina 19 m i širina 6,8. U zvoniku koji je tijekom stoljeća više puta nadograđivan nalaze se tri zvona. Najveće težine 788 kg posvećeno je sv. Petru i Pavlu, zatim slijedi srednje zvono težine 325 kg i najmanje težine 71 kg posvećeno sv. Petki. Zvono sv. Petke najstarije je u Žumberku,a potječe iz 1641. godine.
Velebna zgrada današnjeg župnog dvora potječe iz prve polovice 17. st. i prvotno je služila u vojne svrhe. Kasnije otkupom postaje crkveno vlasništvo i dobivanamjenu za smještaj župnika. Unutar župnog dvora nalazi se kućna kapela Pokrova presvete Bogorodice u kojoj se čuva najstarija žumberačka ikona sv. Joakima i Ane iz 17. stoljeća.
Župa posjeduje četiri jutra zemljišta što u naravi čine: voćnjak, oranice, livade i pašnjaci.
Na području župe nalazi se pet kapela.
- Kapela Presvete Trojice u Tomaševcima sapreslica zvonikom i dva zvona.
- Kapela sv. Nikole u Osunji sa malim tornjem i jednim zvonom.
- Kapela sv. Obitelji u Glušinji.
- Kapela Uspenija presvete Bogorodice na groblju u Tomaševcima, podignuta na mjestu starije crkve Presvete Trojice. Ima jedno zvono.
- Kapela sv. Petke na Budinjaku koja se urušila 1841. godine nalazi se u početnoj fazi obnove. Pripremljeni su temelji za daljnje podizanje ovog objekta.
U uskočko doba na području mrzlopoljske župe postojale su grkokatoličke kapele: u Danima sv. Sava Posvećeni, u Tisovcu sv. Vid, u Osunji sv. Aranđel Mihael i na Budinjačkom polju Sveta velikomučenica Nedjelja. Oko kapela uglavnom su bila i groblja.
U sjedištu župe u Mrzlom Polju vladika Vasilije Božičković osnovao je pučku školu. Ista školska zgrada postoji i danas.
Iz ove župe potječe i znameniti križevački vladika dr. Konstantin Stanić.
Foto prilog: Župna crkva, zvono sv. Petke, župni dvor, ikona sv. Joakima i Ane, kapele, stara krajiška škola.
ŽUPA USPENIJA PRESVETE BOGORODICE – PEĆNO
Župa u Pećnom spominje se 1764 .g.u vrijeme vladike Vasilija Božičkovića. Župna crkva Uspenija presvete Bogorodice sagrađena je 1824. u dimenzijama22 m dužine i11 m širine. Ima zvonik visine 20 m sa dva zvona. Stare ikone sa ikonostasa pećanske crkve nalaze se u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu.
Najstariji drveni župni dvor nalazio se u zaseoku Kraići umjesto kojeg je između 1815. i 1830.g. izgrađen zidani na mjestu današnje školske zgrade. Isti je izgorio u ratnom vihoru II. Svjetskog rata. Na zgarištu župnog dvora pronađen je u vatripotpuno neoštećeni kalež i crni epitrahil. Treći, sadašnji, župni dvor nalazi se u blizini župne crkve.
Župa ima šest rali zemlje, u naravi: livade, pašnjaci i šume.
Župa ima filijalnu kapelu sv. Ilije u Drašćem vrhu sagrađenu 1972.g. Kapela je površine 12 x 6 m sa zvonikom u kojem se nalazi zvono težine 50 kg.
Na području župe po doseljenju uskoka postojale su kapele u Kraićima Presveta Bogorodica, u Čučićima sv. Nikola, u Stićima sv. Aranđel Mihael i kod Vranjaka sv. Juraj. Pokraj posljednje tri kapele postojala su i groblja.
Iz ove župe potječe križevački vladika dr. Jozafat Bastašić.
Foto prilog: Župna crkva, stare ikone (iz Sjemeništa), župni dvor, kapela.
ŽUPA USKRSNUĆA GOSPODNJEG – RADATOVIĆI
Župa Radatovići spominje se i kao župa Svete Nedjelje u Žumberku već 1623. za vrijeme prvog marčanskog vladike Simeona Vratanje.
Župna crkva Uskrsnuća Gospodnjeg podignuta je na današnjem mjestu 1870. g. Duga je18 m, a široka 9 m. U zvoniku visine 19 metara nalaze se tri zvona težine 635 kg, 365 kg i 174 kg. U crkvi se nalazi vrijedan ikonostas iz 1880. g., Evanđelje iz 1895.g., te kalež i petohljebnica iz 19. st. U crkvi se čuva i hrvatska trobojnica iz 1912. godine.
Župni dvorse nalazi u blizini crkve ipovršine je 110 m². Župa posjeduje pet jutara zemlje, u naravi: voćnjak, oranice, livade i šume.
Na području župe nalazi se devet kapela:
- Kapela Svih Svetih na groblju u Radatovićima ujedno je svećenička grobnica
- Kapela sv. Ivana Krstitelja u Liješću, u narodu nazivana sv. Jovan, potječe iz 18. stoljeća. Duga je 10.65 m, a široka 3.60 m. Kapela ima zvonik sa dva zvona. Uz kapelu se nalazi groblje.
- Kapelica Uspenija presvete Bogorodice u Dragoševcima, koja se u narodu naziva Divica Marija, podignuta je u 18. stoljeću. Dužine je 11, 70 m, a širine 3,60 m. Kapela u zvoniku ima jedno staro zvono iz 1694. godine. Navodno je crkva po nalogu tadašnjeg župnika sagrađena na mjestu gdje se prema kazivanju vjernika ukazivala žena vanredne ljepote. Uz kapelu se nalazi groblje.
- Kapela sv. Aranđela Mihaela u Šiljkima podignuta je 1910. g. Duga je 6.50 m, a široka 4.85 m. U tornju se nalazi jedno zvono. Uz kapelu se nalazi groblje.
- Kapela sv. Ilije na Svetoj Geri, ima jedno zvono.
- Kapela Presvete Bogorodice u Pilatovcima
- Kapela Presvete Bogorodice u Kuljajima
- Kapela sv. Nikole u Bulićima
- Kapela sv. Dimitrija u Malincima.
Po doseljenju uskoka na području župe postojale su kapele sv. Marka u Liješću i sv. Juraj u Dragoševcima, danas mjesta nisu obilježena.
U župi je tijekom 18. stoljeća djelovala svećenička obitelj Pruščević, a kasnije je u Radatovićima svećenik Jovan Hranilović ispjevao nadaleko poznate „Žumberačke elegije“.
Foto prilog: Župna crkva,ikonostas, Evanđelje, kalež, petoljebnica, stara radatovićkatrobojnica,kapele.
ŽUPA SV. PETRA I PAVLA – SOŠICE
Župa u Sošicama spominje se već 1746.g. u vrijeme vladike Teofila Pašića. Župna crkva sv. Petra i Pavla sagrađena je 1750. Prostrana crkva je dužine20 m, širine 10 m, i visine do krova 8 m. U zvoniku crkve koji je visine 17 metara nalaze se tri zvona. Crkva posjeduje lijep ikonostas i iznimno vrijedne dvije crkvene zastave koje su na području Žumberka po svojoj starini jedinstvene. Godine 1913. crkva je iznutra umjetnički oslikana.
Župni dvor sagrađen je 1907. g.,a oko istog se nalazi i župno zemljište.
Na području župe nalazi se šest kapela.
- U središtu naselja Sošice nalazi se kapela sv. Antonija Velikog koju je kao zadužbinu podigla obitelj Hranilović. Kapela je duga 6.30 m,široka 3.50 m, a visoka 7 m.
- U selu Visoče stoji kapela sv. Ivana Krstitelja sagrađena 1905. Duga je 11 m, široka 6 m, a visoka 20 m. U zvoniku se nalaze dva zvona težine 350 kg i 175 kg. Uz kapelu je groblje.
- Kapela Uspenija presvete Bogorodice u selu Sopote sagrađena je 1873. kao zadužbina vojnika Jovana Popovića. Duga je 8 m, široka 5 m, a visoka 15 m. Ima dva zvona težine 68 kg i 48 kg. Uz kapelu je groblje.
- U Kekićima se nalazi kaplela sv. Ćirila i Metoda izgrađena 1933. g. Duga je 6 m, široka 4,70 m, a visoka 6.50 m. U zvoniku ima jedno zvono težine 101 kg. Kod kapele se nalazi groblje.
- Kapela sv. Ilije u Jezernicama sagrađena je 1895. g. Duga je 9,50 m, široka 5 m, a visoka 15 m. Ima dva zvona, prvo težine 350 kg i drugo staro težine 50 kg iz 1775. g. Uz kapelu stoji groblje.
- U sklopu samostana časnih sestara Bazilijanki u Sošicama nalazi se kapela Presvetog srca Isusovadimenzija 8x5 m.
U selu Visoče po doseljenju uskoka postojala je kapela sv. apostola Matije.
U blizini župnog dvora u Sošicama nalazi se sačuvanaprva žumberačka pučka škola koju je osnovao grkokatolički vladika Vasilije Božičković.
Iz sošičke župe potječu četvorica križevačkih vladika: Gabriel Smičiklas, Gjuro Smičiklas, Ilija Hranilović i Nikola Kekić. Tu je rođen i veliki hrvatski povjesničarTadija Smičiklas.
Foto prilog: Župna crkva, ikonostas, crkvene zastave, župni dvor, kapele, prva žumberačka škola,stari drvenirezbareni ručni križ iz muzeja.
ŽUPA SV. VELIKOMUČENIKA JURJA – STOJDRAGA
Župa je osnovana 1776. u vrijemevladike Vasilija Božičkovića.
Župna crkva sv. Jurja građena je u razdoblju od 1833. do 1847. g. Dužine je 15 m, širine 9, a visine do krova 6 m. U zvoniku koji je visok 27 metara nalaze se tri zvona težine 320 kg, 150 kg i 70 kg. U crkvi se nalazi vrlo vrijedan ikonostas koji se prije nalazio u grkokatoličkoj katedrali u Križevcima. Crkva ima jedinstvene kovane svijećnjake.
Prvi, drveni, župni dvor nalazio se u središtu sela pokraj kojeg je stajao zvonik sa dva zvona. Sadašnji župni dvor građen je oko 1850. Od 1885. g. u sjevernom dijelu istog jedjelovala i pučka škola. U župnom uredu nalazi se vrijedno ogledalo križevačkog vladike dr. Konstantina Stanića i staroslavenski časoslov iz 1823.g. Pokraj župnog dvora u samostojećoj zgradi postoji Uskočki muzej koji među ostalim predmetima čuva u Žumberku jedinstveni primjerak seoske spomenice.
Župa posjeduje četiri hektara zemljišta koje se u naravi sastoji od voćnjaka, pješčanika i livada.
Na mjesnom groblju nalazi se svećenička grobnica.
Na području župe nalaze se dvije kapele, jedan svetački pil i milenijski križ.
- Kapela Presvete Trojice u selu Kravljak sagrađena je 1926. g. Dužine je 6 m, širine 3,5, a visine 9 m. U zvoniku ima jedno zvono.
- Drvena kapela Posljednjeg i Pravednog Suda u Selcima sagrađena je 2009. na temeljima nekadašnje kapele sv. Jurja. Dužine je 4 m, širine 3,5 m, a visine 6 m. Ima jedno zvono.
Oslikani pil Hrvatskih svetaca stoji u zaseoku Gabrovica,a najveći žumberački križ sa masivnim postoljem nalazi se u samom naselju Stojdraga.
Na području župe 1785. g. bila je izvan sela Stojdraga podignuta drvena crkvica sv. Luke pokraj starog groblja „za Vrbanjkom“ koja se već u 19. stoljeću urušila. U samom selu Stojdraga postojala je također i kapela sv. Marka.
Foto prilog: Župna crkva, ikonostas, svijećnjaci, župni dvor, muzej, kapele, pil, milenijski križ, stari časoslov, svećenička grobnica.
STOLNI DEKANAT
Nastanak Stolnog dekanata neodvojivo je povezan sa osnivanjem dvaju arhiđakonata Križevačke eparhije 1791. godine. Primarni cilj osnivanjanovih ariđakonata bio je pastoralne naravi jer oni služe prije svega razvoju župa i snaženju pastoralnih aktivnosti među vjernicima. Stolni arhiđakonat geografski je smješten na prostoru središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Područje Stolnog arhiđakonata prilikom svog osnivanja uključivalo je tadašnje administrativne cjeline: Varaždinski generalat, Križevačku županiju, Đurđevačku pukovniju i Zagrebačku županiju. Na ovom relativno velikom području, tradicionalno latinske crkvene baštine, grkokatolički vjernici nalazili su se okupljeni u nekoliko malih župa koje su bile međusobno vrlo udaljene. Unatoč malog broja vjernika dušobrižništvo za grkokatolike bilo je u određenom obliku organizirano već u 17. stoljeću. Primjerice unutar zagrebačkog gkt. Sjemeništa već od 1681. godine rektori obavljaju i župničke dužnosti. Župa u Zagrebu formalno je osnovana tek dvjesto godina kasnije 1886.g. Najstarija dekretom osnovana grkokatolička župa ovog arhiđakonata je ona u Križevcima uspostavljena 1804. godine pri katedrali Presvete Trojice. Na cijelom području Stolnog arhiđakonata prema Šematizmu iz 1831. nalazilo se svega 147 grkokatolika. Broj vjernika postepeno je rastao tako da već 1853. na istom području boravi dvostruko više vjernika (318 duša). Neprestani priljev novog stanovništva u gradska naselja, kao i slučajevi prelazničkih skupina vjernika, poticali su križevačke biskupe da razvijaju pastoral među vjernicima i osnivaju nove župe. U tom smislu osnovane su na području Stolnog arhiđakonata nove župe u Velikoj Pisanici kod Bjelovara 1779., u Dišniku kod Garešnice 1842. i u Prgomelju kod Bjelovara 1897. godine. Pet župa (Pisanica, Križevci, Dišnik i Prgomelje i Zagreb) sačinjavalo je pastoralnu osnovu starog Stolnog arhiđakonata. Iako se titula stolnog arhiđakona dugo zadržala čini se da Stolni arhiđakonat (vikarijat) zapravo kao naslov nestaje u uporabi početkom 20. stoljeća, a za cijelo se područje nekadašnjeg arhiđakonata uvodi naziv Stolni dekanat (vicearhiđakonat) koji u istim granicama i naslovu postoji i danas. Nove promjene na karti Stolnog dekanata nastaju 1942. kada se osniva župa u Pribiću. Migracija stanovništva iz pasivnih krajeva prema većim gradskim središtima tijekom druge polovice 20. stoljeća bila je presudan čimbenik za daljnji razvoj Stolnog dekanata u kojem se osnivaju nove župe i pastoralni centri. Nova župa osnovana je u Stenjevcu (Zagreb) 1968., a nakon toga Duhovni centar u Karlovcu 1972. koji 1986. prerasta u župu. Zbog velikog broja vjernika u Samoboru je 2006.g. osnovan duhovni centar, a nedugo zatim i u Jastrebarskom 2007.g. Broj vjernika u Stolnom dekanatu u posljednjih dvjesto godina narastao je sa početnih nekoliko stotina do sadašnjih šest tisuća. Stolni dekanat danas ima sedam župa i dva pastoralna centra sa tendencijom osnivanja novih župa. Na kanonskom području Stolnog dekanata uz matične župe nalaze se i najvažnije grkokatoličke biskupijske ustanove: staro eparhijsko sjedište u Marči (manastir),katedrala i biskupska rezidencija u Križevcima, sjemenište i biskupijski ordinarijat u Zagrebu te ljetna rezidencija križevačkih biskupa u Pribiću. Tu su i tri ženska grkokatolička samostana – dva u Zagrebu i jedan u Križevcima.
Stolni dekanat zajedno sa Žumberačkim dekanatom tvori Žumberački vikarijat Križevačke eparhije.
Foto prilog: karta Stolnog dekanata sa označenim župama
ŽUPE STOLNOG DEKANATA
ŽUPA PRESVETE TROJICE – DIŠNIK
Za malu zajednicu grkokatolika u Dišniku kod Garešnice križevački vladika Gabrijel Smičiklas imenovao je 8. studenoga 1841. godine prvog dušobrižnika o. Vasilija Nikolića. Godinu dana kasnije 1842. i službeno je osnovana župa Presvete Trojice, a 17. lipnja 1842. isti je vladika blagoslovio i grkokatoličko groblje u Dišniku. Temeljni kamen za gradnju nove župne crkve postavljen je po vladici Smičiklasu 15. kolovoza 1845.Vladika Julije Drohobeckidarovao je crkvi stari rezbareni ikonosta iz križevačke katedrale. U župni tijekom njezinog postojanja nije izgrađen župni dvor, već su župnici prvotno stanovali u Garešnici, a kasnije se župom upravljalo iz Križevaca.
Župnom crkvom se od 1959. služe i vjernici latinskog obreda za svoja bogoslužja.
Foto prilog: Župna crkva, grkokatoličko groblje.
- PASTORALNI CENTAR PREOBRAŽENJA GOSPODNJEG – JASTREBARSKO
Pastroralni centar je osnovan po križevačkom vladici Slavomiru Mikovšu 11. listopada 2007. godine. Crkva pastoralnog centra podignuta je u bizantskom stilu 2011. godine kao spomen hram povodom 400. obljetnice uspostave Marčanskog vladičanstva. Dimenzije crkve su: dužina 22 m, a širina 10 m. Crkva ima zvonik visine 20 metara.Crkva je posvećena po vladici Nikoli Kekiću 19. svibnja 2012.g. Prilikom posvete u oltar crkve ugrađene su moći blaženog Alojzija Stepinca. Unutar hrama nalazi se jedinstvena korska ograda umjetnički izrađena u kovanom željezu na kojoj se nalazi vladičanski grb križevačkog biskupa Nikole Kekića. Crkva posjeduje jedinstveni ručno vezeni epitrahilj s motivima žumberačkog narodnog veza.
Pastoralni centar ima vlastiti samostojeći objekt koji služi kao župni ured.
Pastoralni centar posjeduje pokraj crkve i 2500 m² vlastitog zemljišta sa malim voćnjakom.
Foto prilog: Crkva, kuća, kovana ograda i vezeni epitrahilj.
ŽUPA UZVIŠENJA ČASNOG KRIŽA – KARLOVAC
Grkokatolička župa u Karlovcu osnovana je već 1797., ali se zbog određenih nesuglasica župnika uvelo u službu tek 1814. godine. Tijekom 19. stoljeća župa nije napredovala te zamire.
Za potrebe karlovačkih grkokatolika osnovan je iznova 1972. duhovni centar koji će 1.listopada 1986. biti uzdignut na razinu župe. Od osnutka župa nema vlastitu crkvuveć se za grkokatolička bogoslužja koristi crkva Ranjenog Isusa u vlasništvu rkt. župe Majke Božje Snježne. Dimenzije crkve su: dužina 15 m, širina 8 m, a visina zvonika je 15 m. Crkva ima jedno zvono iz 1692.g. težine 150 kg.
Župa nema vlastiti župni dvor, a za potrebe stanovanja grkokatoličkog župnika koristi zgrada u vlasništvu časnih sestara Bazilijanki.
Foto prilog: Crkva i kuća
ŽUPA PRESVETE TROJICE – KRIŽEVCI
Župa Presvete Trojice u Križevcima osnovana je 1803. godine. Prilikom osnivanja župe određeno je da katedrala (1732.) služi ujedno i kao župna crkva za potrebe župljana. Posvećena je 1798. Dimenzije crkve su: dužina 38 m, širina 8,5 m, visina 15,5 m. Visina zvonika je46 m. U zvoniku se nalaze četiri zvona: prvo iz 1852. posvećeno sv. Baziliju Velikom i sv. Ivanu Zlatoustom, drugo iz 1912. posvećeno sv. Ivanu Krstitelju, treće iz 1920., četvrto najmanje iz 1749. posvećenoje sv. Nikoli. U crkvi se nalazi umjetnički iznimno vrijedan ikonostas. U crkvi se u sklopu vladičanske kapele nalazi i stara ikona Marčanske Bogorodice. Crkva ima vrijedan inventar kojeg čine tronovi ,luster, kovani stalci za svijeće, oslikana propovjedaonica i rezbareni tetrapod. Zidovi hrama djelomično su ukrašeni freskama. Unutar crkve postoji vladičanska kripta .i svećenička grobnica.
Detaljni opis vidi pod naslovomGrkokatoličkakatedrala u Križevcima. (Treba napisati novu cjelinu posebno samo o katedrali)
Kao župni dvor služi jedna kanonička kurija nasuprot katedrale.
Na području župe u gradu Križevcima djeluje samostan časnih sestara Bazilijanki. Unutar samostana postoje dvije kapele: prva posvećena Pokrovu presvete Bogorodice površine 4x3 m i druga posvećena Uzvišenju Časnog Križa površine 8x4m.
Na mjesnom groblju u Križevcima nalazi se više grobnice grkokatoličkih biskupa, svećenika i redovnica.
Foto prilog: župni dvor, grobnice na mjesnom groblju, Marčanska Bogorodica, samostan, kapele u samostanu.
ŽUPA SV. ARKANĐELA MIHAELA – PRGOMLJE
Župa sv. Arkanđela Mihaela osnovana je po vladici Juliju Drohobeckom 1897. kada je i sagrađena župna crkva. Četiri ikone koje su se nalazile naikonostasu ove crkve predane su župnoj crkvi u Radatovićima gdje se i danas nalaze.
Crkvom se koriste za svoja bogoslužja i vjernici latinskog obreda.
Foto prilog: Župna crkva, ikone Krist, Bogorodica, Ćiril i Metod (Radatovići)
ŽUPA BLAGOVIJESTI – PRIBIĆ
Župa je osnovana po križevačkom vladici Janku Šimraku 1942. godine. Crkva Blagovijesti u neobizantskom stilu podignuta je 1911. g. na umjetnom otočiću po nacrtu arhitekta Stjepana Podhorskog. Izgrađena je osobitom zaslugom vladike Julija Drohobeckog kao spomen hram povodom 300. obljetnice uspostave Marčanskog vladičanstva. U zvoniku crkve nalazi se jedno zvono. U oltaru crkve nalazi se vrijedna slika Krist na odru. Župna crkva Blagovijesti u Pribiću od 25. ožujka 2012. proglašena je glavnim Marijanskim svetištem za Žumberački vikarijat.
Župa nema vlastiti župni dvor već se za stanovanje župnika koristi sjeverna kula (60 m²)u sklopu dvorskog kompleksa koji je u vlasništvu Grkokatoličkog sjemeništa.
Na mjesnom groblju u selu Dol postoji svećeničko grobno mjesto.
Foto prilog: Župna crkva/Svetište, slika Krist na odru, sjeverna kula, grobno mjesto u Dolu.
- DUHOVNI CENTAR PRAOCA ABRAHAMA – SAMOBOR
Duhovni centar Praoca Abrahama osnovan je po križevačkom vladici Slavomiru Miklovšu 3. ožujka 2006. godine. U sklopu centra nalazi se crkva Muka presvete Bogorodice koja je uređena i predana za bogoslužje9. listopada 2004. godine, a posvećena po istom vladici 24. lipnja 2006. godine.Crkva je dimenzija 14 m dužine, 7 m širine i 6.5 m visine. Crkva ima ikonostas u bizantskom stilu. U crkvi se nalaze vrijedni liturgijski predmeti iz 19. stoljeća: kalež, Evanđelje i oltarni križ.
Duhovni centar ima vlastiti stambeni objekt površine 188 m² i pripadajuće zemljište površine 700 m².
Duhovni centar podignut je kao zadužbina grkokatoličkog svećenika Zlatka Latkovića.
Foto prilog: Crkva,ikonostas, kuća,kalež, Evanđelje i oltarni križ.
ŽUPA KRISTA KRALJA – STENJEVEC
Župa je osnovana 31. kolovoza 1968. godine. Za potrebe bogoslužja kao kućna kapela osposobljena je jedna prostorija dimenzija 8,2 mx 5,5 m unutar župnog dvora. U kapeli se nalaze dvije vrijedne slike sakralnog sadržaja.
Foto prilog: Župna kuća, kapela, slike.
ŽUPA SV. ĆIRILA I METODA – ZAGREB
Grkokatolička župa sv. Ćirila i Metoda na Gornjem Gradu u Zagrebu osnovana je po vladici Iliji Hraniloviću 1886. godine, kada je na mjestu nekadašnje crkve sv. Vasilija (1831.) podignuta nova posvećena sv. Ćirilu i Metodu. Župa od svog osnutka nema vlastiti župni dvor, već Grkokatoličko sjemenište od davnina ustupa župi jednu prostoriju koja služi kao župna kancelarija i od 1932. jednu dvoranu uz sakristiju za potrebe župnih aktivnosti. Požar grkokatoličkog sjemeništa 1766. uništio je dragocjene knjige koje bi mogle osvijetlitirad svećenika na pastoralnom planu. Nakon požara matice se vode od 1789.Župa je usko vezana za nastanak Sjemeništa (1681.) jer su i prije službenog osnivanja župe svećenici i rektori Sjemeništa vodili pastoralnu skrb za grkokatoličke vjernike na području Zagreba i okolice. Matične knjige grkokatoličkog dušobrižništva u Zagrebu redovito su vođene od 1812. godine. Župna crkva sv. Ćirila i Metoda izgrađena je po nacrtu Hermana Bollea u bizantskom slogu pročelja a vrijednim mozaikom.U crkvi su i vrijedne slike Ivana Tišova. Ikone na ikonostasu izradili su E.A. Bučevski i prof. Nikola Mašić. U zvoniku crkve koji je visine 50 m nalaze se tri zvona: najveće teško 782 kg posvećeno je sv. Ćirilu i Metodu, srednje težine 395 kg posvećeno je Presvetoj Bogorodici i najmanje teško 230 kg posvećeno je sv. Vasiliju. Crkva posjeduje dragocjeni križ za tetrapod, kivot i dvije plaštanice, te umjetnički izrađen komplet ripida za križem.
Na području župe u gradu Zagrebu djeluje samostan časnih sestara Bazilijanki koji ima vlastitu kapelu u kojoj se čuva jedna od najvrednijih ikona u eparhiji.
Na području župe djeluje i samostan časnih sestra Služebnica unutar kojeg se nalazikapela.
Foto prilog: crkva, ikonostas, križ, kivot, ripide, plaštanica. Samostani i kapele (ikona iz kaple – Jurjevska), original slika Žumberačka Bogorodica (16.st.).
Povijest župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu →
Prgomelje i Dišnik
ZAPISI IZ POVIJESTI ŽUPA KRIŽEVAČKE EPARHIJE
IZ POVIJESTI ŽUPE PRESVETE TROJICE – DIŠNK
U selu Dišnik kod Garešnice od 1842. postoji grkokatolička župa posvećena Presvetoj Trojici. Crkva je sagrađena 1845. godine. Župa je ugasla 1959. godine, a crkva i kamena ograda oko nje su uklonjeni.
Župu u Dišniku osnovao je 1842. križevački vladika Gabriel Smičiklas. Prvi župnik u novoosnovanoj dišničkoj župi bio je Vasilije Nikolić koji je u grkokatoličku Križevačku eparhiju prešao iz pravoslavne Pakračke eparhije. U Arhivu Križevačke eparhije sačuvan je popis vjernika iz 1841. a dokument nosi naslov "Ispisanije dušah u novoj parohiji dišničkoj ljeta 1841.". Po je poimenični popis vjernika. Prema popisu u dišničkoj župi bila su ova grkokatolička prezimena: Matijašević, Vukobratović, Knežević, Kovačević, Obradović, Djarić, Borković, Bakiš, Kajgana, Popović, Malković, Opačić, Mašić, Janić, Čurčija, Vojnović, Lukšić, Budisavljević, Jakšić, Vuković, Misirača, Loki, Kalanjoš, Makkay, Prica, Janovski, Gjukić, Michalewich, Šajatović, Hrnjak, Valko, Hoško, Kešić, Rajačić, Jovanović, Slijepčević, Grbić, Milanović, Živković, Kosanović i Rađenović.1 U popisu se spominju ukrajinske obitelji Hoško i Valko koje su na područje župe doselile iz galicijskog - ukrajinskog mjesta Graba još 1866. godine. Župa u Dišniku imala je uz crkvu i župni dvor, vlastito grkokatoličko groblje i značajan broj nekretnina (šume livade, oranice itd.).2 U jednoj prostoriji župnog dvora 1884. godine djelovala je pučka škola. Iz povijesti ove župe važno je zabilježiti da je 22. 8. 1897. grupa vjernika iz pravoslavlja prešla u krilo ovdašnje grkokatoličke župe.
IZ POVIJESTI ŽUPE SV. ARKANĐEČA MIHAELA – PRGOMELJE
Grkokatolička župa sv. Arkanđela Mihaela u Prgomelju kod Bjelovara ustanovljena je 1897. godine na izričito traženje tamošnjih vjernika koji su iz pravoslavlja prešli u Katoličku crkvu.3 Zbog tog čina tužbu protiv Križevačke eparhije pred Banskim stolom podnio je tadašnji pravoslavni pakrački vladika Miron Nikolić. Razlog prelaska pravoslavnih vjernika u Križevačku eparhiju bio je sukob spravoslavnim bjelovarskim protom Jovanom Stekovićem koji je bio među ostalim poslanik u Saboru. On je vjernicima u Prgomelju obećao da će im osigurati posjed šuma. Kad se to nije ostvarilo izbio je sukob. Dakle razlog unije je bio više političke nego li duhovne naravi. Prema pismuod 5.3. 1887. Uniji je pristupilo ukupno 360 duša. Godine 1898. uređeno je u Prgomelju grkokatoličko groblje, a 1899. liturgija se služila u "običnoj kući". Godine 1897. općinski bilježnikrimokatoličke vjere prešao je u pravoslavlje te je sa žandarima "prijetio prgomeljskim unijatima". Grkokatolička župa Prgomelje uključivala je slijedeća naselja: Prgomelje, Plavnica, Grabovac, Staničić, Gudovac, Narta, Podgorci, Bolč, Breza i Kraljevac. U tim naseljima bila su ova grkokatolička prezimena: Bakrač, Bogdanović, Bota, Bosanac, Cvietić, Cvietković,Dragašević, Grubješić, Paunović, Golubović, Grabić, Janković, Jelić, Margetić, Marić, Marković, Obradović, Orlić, Pavlović, Poljanac, Poturica, Radošević, Radovanović, Radojčić, Radotić, Raić, Sakulj, Staničić, Vuković, Vujasinović, Gjurgjević, Goranović, Vlajnić, Jagodić, Kosanović, Toljević, Kuštrić, Šajatović, Rakijaš i Bastašić.
ŽUPA ??? VELIKA PISANICA KOD BJELOVARA
župnik Pavao Brtelj +1870.
Kaptolski posjed Preseka kod Vrbovca
Kaptolski posjed u Preseki kod Vrbovca izvorno je nosio naslov "Opatija sv. Pulherije". Cijeli posjed sastojao se od tri cjeline: 1. Preseka, 2. Mačkovec i 3. Belovarci. Uz to u sastav imanja ulazi je i vinograd Ivanšćak. Godine 1917. promišljalo se o prodaji dijela posjeda. Tada je upravitelj imanja bio izvjesni gospodin Bišćan. Svojevremeno je upravitelje imanja bio i Janko Simončić. Za upravitelja je postojala kurijalna zgrada a za špana odnosno neposrednog voditelja posjeda postojala je drvena kuća na imanju. U Arhivu Križevačke eparhije sačuvani su inventarne liste iz 1874. godine sa detaljnim popisom cjelokupne pokretne i nepokretne imovine Stolnog kaptola u Preseki. Dio kaptolskog zemljišta kasnije je zamjenjen sa rimokatoličkom župom u Preseki a 1945. godine komunističke vlasti oduzele su Križevačkoj eparhiji cjelokupni posjed uključujući i pokretnine.
Biskupijsko imanje Tkelec kod Vrbovca
Križevačka eparhije posjedovala je sve do 1945. godine vlastito imanje u Tkalcu kod Vrbovca. Komunističke vlasti oduzele su nakon II. Svjetskog rata cjelokupnu imovinu sa svim nekretninama i pokretninama koje su se tada nalazile na imanju. Povijest bilježi neka od imena upravitelja koji su brinuli kao upavitelji za biskupijska dobra u Tkalcu. Kao špani-voditelji bilježe se: <dragutin Zorotić, Janko Dudaš i gospodin Martinez. Cijeli posjed sastojao se od oranica, livada i vinograda-.
Oranice su bile na lokalitetima: Starjaku u Donjem Tkalcu, Mosovcu, Žibrovki, kod Mlina, u Polevu, Velikom Lugu, Malom Lugu, vočnjak u Srenjaku-kasnije pašnjak,
Livade su se nalazile na području Luga na likalitetima: Doljenšćica, Čret, Jakčevina, marof, prema Brišću, Belovarci, prelug, Hrastje i Mačkovec.
Vinograd se nalazio na kat. Čest. br. 2740 i 2710 k.o. Raven
Župa Berak
Župa Jastrebarsko
Samostan Sošice
Uskočke crkve na Budinjaku
Prelazničke parohije oko Bjelovara
PRELAZNIČKE ŽUPE U OKOLICI KRIŽEVACA 1941. - 1945 GODINE
GRKOKATOLIČKO BJELOVARSKO EPARHIJSKO NAMJESNIŠTVO,
LEPAVINSKI PROTOPREZBITERAT
I KONVIKT PRESVETE BOGORODICE U KRIŽEVCIMA
Teško ratno razdoblje (1941.-1945.) pogodilo je i područje grkokatoličke Križevačke eparhije. U okolnostima ispražnjenog biskupskog trona apostolskim administratorom imenovan je 1941. godine dr. Janko Šimrak. On se ubrzo suočio sa svim nedaćama rata koje su uvelike utjecale na pastoralno djelovanje grkokatoličkog svećenstva. U ratnom periodu pojavili su se i neki neočekivani problemi sa tzv. svećenicima iz inozemstva1. U drugoj polovici 1941. godine rat je zahvatio krajeve u kojima su tradicionalno živjeli grkokatolici, prije svega tada ljudstvom napućeni Žumberak. Već slijedeće 1942. godine rat se rasplamsao i poprimio je velike razmjere te su u vremenu potpune nesigurnosti mnogi žumberački župnici primorani napustiti svoje župe i skloniti se u sigurnije područje prije svega u Križevce, Zagreb i Samobor. U cijelom Žumberku 1942. godine ostaju za gotovo deset tisuća vjernika samo dva svećenika i to o. Simeon Hromiš u Mrzlom Polju i o. Ivan Kuhar na sjemenišnom imanju u Pribiću. Svi ostali žumberački svećenici zbog izravne opasnosti za život napustili su svoja župna sjedišta. Nova državna vlast već 1941. donijela je rasne zakone i na svaki je način zakonskim aktima pokušala dokinuti tadašnju Srpsku pravoslavnu crkvu na teritoriju NDH. U isto vrijeme vrši se pritisak na istočni obred, posebice u ruralnim sredinama jer se nažalost bizantski obred poistovjećuje sa srpstvom2. Iste godine, na osnovi zakonskih odredaba i po državnoj vlasti, zatvorene su mnogobrojne pravoslavne crkve u tadašnjim kotarevima Križevačkom, Koprivničkom, Bjelovarskom, Garešničkom, Ludbreškom, Čazmanskom i Grubišnopoljskom. Crkvene vrijednosti iz zatvorenih pravoslavnih crkava odnesene su u Narodni muzej u Zagrebu, a matične knjige zadržane su kod lokalnih općinskih odnosno kotarskih vlasti. No unatoč državnom tj. političkom pritisku pravoslavni vjernici tijekom 1941. godine nisu u najvećoj mjeri pružali otpor vlastima NDH. Na opisanom području u spomenutim kotarevima nalazilo se naime 60.000 vjernika "grkoiztočne" vjere. Dio je svakako bio protivan ustaškoj vlasti ali većina stanovnika u pravoslavnim selima bavila se svojim svakidašnjim poslom i nije predstavljala nikakvu opasnost za sigurnost države. U crkvenom pogledu svi ti vjernici ostali su bez pastoralne skrbi. Dio njih zatražio je tijekom 1941. prelazak u rimski obred, dio je ostao u pravoslavlju, a značajan dio je zatražio prijelaz u grkokatoličku crkvu tj. prijelaz u Križevačku eparhiju. Od tada se za vjernike koji prelaze iz pravoslavlja u grkokatoličku crkvu koristi u većini dokumenata naziv "prelaznici".
Knjiga prelaznika – svjedok vremena
Do naših dana ostala je sačuvana knjiga u kojoj su upisani prelazi "grkoiztočnjaka" (pravoslavnih) u krilo Križevačke grkokatoličke eparhije. Knjiga je zapravo "Exibit tj. Urudžbeni zapisnik katedralnog župnog ureda od 1942. godine nadalje". Sačuvani su i spisi koji se odnose na svakog prelaznika.3 Prelazak je u mnogim slučajevima značio zaštitu pred državnim vlastima. Kako su se odvijali prelazi u Križevačkom kraju i tadašnjoj Velikoj župi Bilogora svjedoči nam upravo sačuvani Exibit. Pravoslavni vjernik prvotno je zatražio u svojoj općini dozvolu za prijelaz u Grkokatoličku crkvu. Ukoliko bi taj prijelaz izdala općinska odnosno kotarska vlast isti bi se poslao grkokatoličkom katedralnom uredu u Križevcima koji bi evidentirao prijelaz te bi na temelju upisa u Exibit vjernik dobio daljnje potvrde. Državne vlasti izdavale su takva rješenja o prelazima pravoslavnih na grkokatoličku vjeru još od kraja 1941. godine, a prvi su upisi u knjige Križevačke eparhije upisani od siječnja 1942. godine.Prijelazi dakle nisu bili mogući bez posebnih državnih rješenja (u Eparhijskom vjesniku za 1942. objavljeni su službeni zaključci Katoličkih biskupa o prijelazima i imenovan je tzv. Odbor trojice biskupa, str. 51-53.) Takvih je slučajeva, prema uvidu u arhivske dokumente, bilo u 1942. godini oko 700. Naredne 1943. i kasnije 1944. i 1945. godine gotovo da se ne izdaju rješenja tj. odluke o vjerskim prijelazima pravoslavnih u grkokatoličku crkvu jer je osnovana Hrvatska pravoslavna crkva, a i neki su raniji prelazi čak poništavani jer su kotarske i općinske vlasti poticale prelazak pravoslavnih izravno na latinski obred.4 No za one koji su već prešli iz pravoslavlja pod okrilje Križevačke grkokatoličke eparhije trebalo je u križevačkoj i bjelovarskoj okolici organiziratiredoviti vjerski život.
Grkokatolička Križevačka eparhija našla se dakle 1941. u novim okolnostima na koje je morala dati odgovor, a sve u svrhu spašavanja ne samo duša nego i života ljudi. Uzimajući u obzir svu ozbiljnost situacije apostolski administrator Križevačke eparhije dr. Janko Šimrak započinje već krajem 1941. godine na tzv. "prelazničke župe" upućivati grkokatoličke svećenike kako bi na taj način odgovorio potrebama "prelaznika" koji su ostali bez pastirske skrbi. Iz dokumenta možemo iščitati koliki je bio broj grkokatoličkih svećenika u"prelazničkim župama" 1942. godine.
Osnivanje grkokatoličkog Bjelovarskog eparhijskog namjesništva (vikarijata) 1942. godine
U svrhu što lakšeg vršenja pastorala Križevačka eparhija uspostavila je za nove prelazničke župe novo teritorijalno grkokatoličko Bjelovarsko eparhijsko namjesništvo (vikarijat) i novi Lepavinski protoprezbiterat (dekanat). Radilo se zapravo o području nekadašnjeg Marčanskog vladičanstva. No kako je državna vlast zapečatila "grkoiztočne" (pravoslavne) crkve u široj okolici Križavaca i u cijeloj nekadašnjoj Velikoj župi Bilogora bilo je potrebno za uporabu tih crkava dobiti dopuštenje državnih vlasti. Kako su sami vjernici tražili da se crkve otvore i da se u njima može vršiti bogoslužje Ordinarijat Križevačke eparhije zatražio je od državnih vlasti posebnu dozvolu za otvaranje tih crkava. U znatnoj mjeri općinske i kotarske vlasti izdale su tijekom 1942. posebne dekrete kojima se dopušta bogoslužje u nekadašnjim zatvorenim crkvama. U crkvenoj terminologiji za ponovno uspostavljenje bogoslužja u tim crkvama koristio se naziv "otvaranje crkava". To je zapravo bilo službeno državno dopuštenje da se crkva vraća u svoju funkciju. Načinjeni su zapisnici o "otvaranju" crkve i lokalna je vlast grkokatoličkom župniku predala matice i ostali crkveni inventar potreban za bogoslužje. Vjernici su bili sretni zbog ponovnog otvaranja svojih crkava. Ostali su sačuvani zapisi o vremenu kada su nakon državnog zatvaranja 1941. godine ponovno otvorene crkve za bogoslužja. Prema arhivskim podacima u periodu od 1942.-1945. na području novouspostavljenog grkokatoličkog Bjelovarskog vikarijata iLepavinskog dekanata bile su aktivne 22 župe u nadležnosti grkokatoličke Križevačke eparhije. To su župe: Bjelovar, Bolč, Veliki Zdenci, Rovišće, Velika Mučna, Poganac, Salnik, Lepavina, Bolfan, Čukovac, Plavšinac, Vojakovac, Hrvatska Kapela, Gudovac, Narta, Novi Pavljani, Stupovača, Daruvar, Veliko i Malo Vukovje, Sveti Ivan Žabno, Sredice i Lipovčani. Grkokatoličke župe Dišnik i Prgomelje koje su bile na teritoriju novog Bjelovarskog vikarijata bile su u uniji još od 19. stoljeća.U novom Bjelovarskom vikarijatu i Lepavinskom dekanatu živjelo je 1942. godine ukupno oko 60.000 vjernika istočnog obreda, a za sve njih brinulo je 16 grkokatoličkih svećenika.
|
Naslov prelazničke parohije/župe |
Datum otvaranja crkve/kapele (preuzima grkokatolička eparhija iz Križevaca) |
|
Manastir Lepavina |
18. siječnja 1942. |
|
Vojakovac |
24. svibnja 1942. |
|
Dišnik (grkoiztočna) |
25. svibnja 1942. |
|
Veliki Zdenci |
26. svibnja 1942. |
|
Plavšinac |
31. svibnja 1942. |
|
Bjelovar |
31. svibnja 1942. |
|
Narta |
31. svibnja 1942. |
|
Bolč i filijala u Kablu |
14. lipnja 1942. |
|
Velika Mučna |
16. lipnja 1942. |
|
Veliki Poganac |
16. lipnja 1942. |
|
Podbrđani (kapela sv. Ilije) |
19. srpnja 1942. |
|
Rovišće |
23. kolovoza 1942. |
|
Pavljani |
23. kolovoza 1942. |
|
Hrvatska Kapela |
30. kolovoza 1942. |
|
Križevci |
Tijekom 1942. |
|
Sveti Ivan Žabno |
24. siječnja 1943. |
|
Veliki Grđevac |
16. svibnja 1943. |
|
Svećenik/paroh (Stanje za 1942. godinu) |
Prelaznička župa (Grkokatoličko Bjelovarsko eparhijsko namjesništvo i Lepavinski protoprezbiterat) |
|
o.Miron Hirjovati |
Duhovni pomoćnik u Bjelovaru |
|
o.Marko Badovinac |
Duhovni pomoćnik u Bjelovaru od 1943. župnik u Velikim Zdencima |
|
o. Janko Rapljenović |
Župnik u Bjelovaru. Upravlja župama u Pavljanima i Novoseljanima |
|
o. Stanko Višošević |
Župnik u Rovišću |
|
o. Pavao Šamiljski |
Župnik u Bolču Od 1943. upravlja Prgomeljem i Gudovcem |
|
o. Gedeon Banjeglav |
Župnik u Velikim Zdencima sa stanom u Novim Pavljanima |
|
o. Ćiril Mudri |
Upravitelj župe Vojakovac Privremeni upravitelj župe u Salniku |
|
o. Ćiril Drohobecki |
Župnik u Salniku |
|
o. Gabriel Bukatko |
Pomoćnik u župi/manastiru Lepavini (od 1944.) |
|
o. Nenad Gavrilović |
Župnik u Lepavini, upravitelj manastirskog imanja. Naknadno vodio skrb za Mali i Veliki Poganac |
|
o. Mihajlo Jurista |
Župnik u Velikoj Mučni naknadno upravlja sa župom u Velikom Pogancu |
|
o. Feliks Bilenkij |
Župnik u Plavšincu naknadno upravlja sa Bolfanom i Čukovcem U njegovo vrijeme u Plavšinac dolaze časne sestre Bazilijanke iz Sošica gdje je spaljen samostan te vode pučku školu u Plavšincu |
|
o. Josip Melenjuk |
Župnik u Vojakovcu |
|
o. Nikola Erdelji |
Župnik u Hrvatskoj Kapeli |
|
o. Janko Heraković |
Župnik u Bjelovaru, nasljeđuje na službi o. Janka Rapljenovića. Naknadno upravlja župama u Narti, Novim Pavljanima i Sredicama |
|
o. Mihael Bindas |
Župnik u Hrvatskoj Kapeli, Lipovčanima i Marči Kasnije župnik u Dišniku sa sjedištem u Velikim Zdencima. Upravlja i novom župom Veliko Vukovje - Stupovača |
|
o. Silvestar Salamon |
Župnik u Velikom Pogancu |
|
o. Janko Šimrak |
Administrator župe Vojakovac |
|
o. Spiridon Petranović |
Upravitelj župe u Bjelovaru |
|
Izvor: Eparhijski vjesnik 1941.-1945 i dokumentacija u Arhivu Križevačke eparhije |
Svećenik Marko Badovinac sa suprugom i kćerkom ispred (prelazničkog) župnog dvora u Bjelovaru 1944. godine.
Žumberčanka u posjetu u Bjelovaru 1944. Foto: ispred (prelazničkog) župnog dvora
"Konvikt - crkveni učenički dom Presvete Bogorodice u Križevcima" osnovan za djecu prelaznika 1942. godine
Godine 1942. zbog velikog interesa djece sa prelazničkih župa iz šireg područja oko Križevaca tadašnji grkokatolički apostolski administratorKriževačke eparhije dr. Janko Šimrak osnovao je poseban Konvikt tj. crkvenu odgojnu ustanovu koja je prvotno nosila naziv "Konvikt Presvete Lepavinske Bogorodice" kasnije se navodi u dokumentima samo "Konvikt Presvete Bogorodice". To je bio zapravo crkveni školski dom u kojem su živjela djeca sa prelazničkih župa i školovali se u raznim školama u Križevcima. Dom se financirao iz prihoda crkvenog posjeda u Lepavini. Iako su trebali živjeti u nekadašnjem križevačkom "grkoiztočnom" parohijskom domu oni su od samog osnivanja Konvikta živjeli na drugom katu biskupske rezidencije a bilo je kapaciteta za više od dvadeset mladića. Konvikt je imao na skrbi i one učenike koji su se školovali u drugim gradovima te je financijski pomagao njihovo školovanje. Naime grkokatolička eparhija osigurala je poseban fond za financiranje Konvikta.Iz 1942. godine ostali su nam sačuvani dokumenti u kojima se čitaju imena dječaka koji su živjeli u Konviktu u Križevcima. Njihova su imena: Stjepan Milivojević iz Velike Mučne, Milan Vujanović iz Rovišća, Boško Dević iz Plavšinaca, Nikola Utješinović iz Velikih Zdenaca, Stepan Savić iz Velike Mučne, Dušan Klisurić iz Vojakovca, Branko Vukašinović iz Velikog Trojstva, Nikola Dražić iz Bosiljeva kod Marče, Bogdan Jagodić iz Čukovca kod Ludbrega, Anđelko Bokun iz Hrvatske Kapele, Đuro Jandrić iz Bjelovara, Svetozar Tepšić iz Daruvara. Josip Dević iz Plavšinaca, Branjo Kovačević iz Čukovca, Miloš Dobrinić iz Mučne, Mihajlo Smoljanović iz Marče, Milovan Švestec iz Hrvatske Kapele.Izvan konvikta a pod skrbi istog bili su još: Utješinović Marko, Branko Sirovica iz Hrvatske Kapele, pitomac Kostadinović iz Križevačkog Kloštra i Radojko Radeka na školovanju u gimnaziji u Novoj Gradišci. Prvi prefekt Konvikta Presvete Bogorodice u Križevcima bio je o. Mihajlo Bindas a naslijedio ga je o. Stanko Višošević. Grkokatolički svećenici su dakle brinuli za djecu prelaznika te su se trudili da dječaci steknu kvalitetnu školsku naobrazbu u jeku II. Svjetskog rata5. Vezano za dječji dom Križevačke eparhije i općenito za brigu o djeci u drugim eparhijskim ustanovama u spisu Br. Prez.K.2.866/1944 od 4. studenog 1944. saznaje se da je Križevačka eparhija tijekom rata brinula za 50-ero djece. Tadašnji grkokatolički biskup u Križevcima dr. Janko Šimrak brinuo se još i za "dvoje djece židovske ispovijesti". Isto tako u citiranom spisu piše da je biskup fizički radio da bi osigurao hranu. Za djecu (židovsku i pravoslavnu) je "osobno radio sve poljske poslove" da može "spomenutu djecu nekako prehraniti".
Grkokatolički svećenici spašavaju živote
U novom grkokatoličkom Bjelovarskom vikarijatu koji je osnovan za prelaznike nije sve išlo glatko. Unatoč činjenici što su grkokatolički biskup i svećenici spašavali stanovništvo i sačuvali svojim djelovanjem mnoge živote "grkoiztočnih" (pravoslavnih) o tome se nažalost danas premalo zna. Bilo je od 1941. do 1945. godine na bjelovarskom i križevačkom području doslovno borbe da se spase goli životi vjernika koji su otpremani u logore. Iako su bili pod zaštitom grkokatoličke Križevačke eparhije kotarske i općinske vlasti zajedno s vojskom i dalje su pokušavale odvoditi dio stanovništva iz svojih domova. Tu je djelovala Križevačka eparhija u cilju spašavanja života ljudi. Sačuvano je pismo biskupa Šimraka tadašnjem poglavniku NDH u kojem traži oslobađanje vjernika iz logora (Datum pisma: 14. listopada 1942., Arhiv križevačke eparhije). Iz logora jebiskup Šimrak osobno svojim zalaganjem spasio udovicu Anđelinu Simić iz okolice Nove Gradiške koju je sa dvije kćerke smjestio u manastir Lepavinu.Sam je križevački biskup dr. Janko Šimrak 1943. godine obavio kanonsku vizitaciju u prelazničkim župama oko Bjelovara i Križevaca gdje se osobno uvjerio u sve probleme s kojima se vjernici susreću u svakodnevnom životu. Posebno je zanimljiv slučaj kada se grkokatolički biskup kod državnih vlasti zauzeo za mladog pravoslavca Luku Utješinovića iz Pakraca koji je 23. prosinca 1941. odveden u logor Jasenovac. Naime, dr. Janko Šimrak tražio je od vlasti da puste na slobodu mladog Utješinovića koji je namjeravao nastaviti studij teologije na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. No to nije jedini takav primjer. Ostao je sačuvan u Arhivu Križevačke eparhije iznimno važan dokument iz 1942. koji svjedoči o borbi Križevačke eparhije za svoje vjernike kao i za prelaznike. Dokument pod brojem 1395/42 od 20. X. 1942. zapravo je "Popis grkokatoličkih vjernika odvedenih u logor sa teritorija župe u Prgomelju općina Gudovac (o.p. kod Bjelovara) dana 8., 9. i 10. listopada 1942.". U tom dokumentu popisani su poimenično svi vjernici koje je vlast odvela u logor i za koje se traži povratak na svoja ognjišta. No uz sve to u istom dokumentu traži se u ime Križevačke eparhije i povratak iz logora svih "grkokatoličkih vjernika prelaznika iz grkoiztočne vjeroispovijesti". Ovaj dokument je najbolji dokaz brige grkokatoličkih svećenika za svakog čovjeka bez obzira na njegovu pripadnost. U jeku teških ratnih sukoba grkokatolička je Križevačka eparhija preko svojih svećenika spašavala svaki ljudski život a dokumenti u crkvenim arhivima to konačno i potvrđuju.
Biskupa Šimraka strašno je pogodilo bombardiranje manastira Lepavine 29. 11. 1943.
Križevački biskup dr. Janko Šimrak imao je posebno poštovanje prema manastiru Lepavina. Nije poznato zašto je Šimrak toliko volio taj manastir ali iz dokumentacije se jasno može razabrati da je tamo rado odlazio i iskreno se molio pred čudotvornom ikonom. Sačuvan je i letak iz 1942. u kojem grkokatolički biskup poziva vjernike na proslavu Velike Gospojine u Lepavinu. No na biskupovu žalost dne 29. studenoga 1943. u 11 sati prije podne tri aviona štuke "sa kukastim križem" bombardirali su lepavinski manastir. U tom trenutku u manastiru se nalazila Nevenka Gavrilović sestra svećenika Nenada Gavrilovića koji je bio odsutan u Malom Pogancu. Nadalje je bombardiranje preživjela Angelina Simić i njezine dvije kćeri koje je tu smjestio vladika. Lepavinski duhovni pomoćnik Gabriel Bukatko u vrijeme bombardiranja nalazio se u Vojakovcu. Na lepavinskom posjedu u vrijeme napada nije bio ni bogoslov Jovo Šepelj koji je upravljao imanjem. U bombardiranju je potpuno uništen stari ikonostas, dio crkve, zgrade, štale itd. Nakon što je saznao za nesreću biskup Šimrak napisao je svećeniku Gavriloviću u pismu slijedeću rečenicu: "Radi rušenja crkve u Lepavini ja sam se razbolio". U drugom pismu Šimrak piše svom prijatelju dr. Mirku Boiću koji je imao veliki utjecaj na neke visokopozicionirane službenike u NDH slijedeće: "To me je rušenje potreslo kao niti jedna nesreća do danas". Taj je događaj toliko pogodio Šimraka da se od svega djelomično oporavio tek u siječnju iduće 1944. godine. No kad se Šimrak oporavio od šoka pokazala se ona stara žumberačka uskočka inatljivost. Započela je njegova bitka za traženje krivca i obnovu Lepavine. Šimrak je neumorno i uporno tražio odgovornost Nijemaca i Vlade NDH za zločin nad Lepavinom. Koliko je cijelu stvar Šimrak osobno doživio svjedoči i podatak da je pred biskupa morao doći osobno šef Gestapoa koji se u biskupskoj kuriji u Križevcima ispričavao da nije znao za napad. Šimrak je dalje uzbunio visoke vojne časnike i tražio odgovornost Vlade NDH tj. predsjednika dr. Nikole Mandića. Naime grkokatolički svećenik dr. Mirko Boić i predsjednik vlade NDH dr. Mandić poznavali su se otprije pa je Šimrak preko Boića tražio da se Mandić očituje o napadu na Lepavinu. Iz svih iskaza, a nije ih bilo malo, jasno je da ni Nijemci ni sama Vlada NDH odnosno vojni stožer nisu znali za iznenadni napad na manastir. Biskup je konačno iz najvišeg vrha vlasti i državnih sigurnosnih i obavještajnih službi saznao pravu istinu. Napad je samovoljno naredio i izveo sa njemačkim avionima i sa nekoliko hrvatskih avijatičara bivši križevački logornik Stjepan Fištrović s kojim je dr. Janko Šimrak već odprije imao određene nesuglasice. Biskup je zbog toga zatražio da se "uzročnika bombardiranja odmah uhapsi i kazni" (Arhiv Križ. ep. Prez.K.2.443-1944). Slučaj sa bombardiranjem lepavinskog manastira pokazuje koliko samo jedan čovjek koji se u ratu otme kontroli može štete napraviti državi i narodu.
