Večernja Velikog petka i Povečerje Velike subote

VEČERNJA VELIKOG PETKA I POVEČERJE VELIKE SUBOTE

VEČERNJA VELIKOG PETKA

/Služi se u kasnijim satima popodne Velikog petk, i to u crnim rizama/

S. Blagoslovljen Bog naš: svagda sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Uvodne molitve

Slava Tebi, Bože naš, slava Tebi.

Care nebeski, utješitelju, Duše istine, koji svagdje prebivaš i sve ispunjavaš, riznico blaga i darovatelju života, dođi i nastani se u nama, i očisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri, naše duše.

Sveti Bože, sveti jaki, sveti besmrtni, pomiluj nas. (tri puta)

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Presveto Trojstvo, smiluj se nama. Gospode, očisti naše grijehe. Vladaru, oprosti nam prestupke zakona svoga. Sveti, pohodi nas te radi imena svoga icijeli naše slabosti.

Gospode, pomiluj.(tri puta)

Slava Ocu...

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje. Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja: kako na nebu, tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji dan nam danas, I otpusti nam duge naše: kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

S. Jer je Tvoje carstvo, i moć, i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Gospode, pomiluj. (12 puta)

Slava Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Dođite, poklonimo se caru našemu Bogu.

Dođite, poklonimo se Kristu, caru našemu Bogu.

Dođite, poklonimo se i padnimo ničice pred Gospodom Isusom Kristom, carem i Bogom našim.

Psalam 103.

Blagoslivlja, dušo moja, Gospoda, Gospode, Bože moj, velik si veoma. Obukao si se u slavu i krasotu, zaodjeven si svjelošću kao plaštem.

Razapeo si nebo kao šator, vodom si pokrio dvorove svoje.

Oblake si načinio da su ti kola, šećeš se na krilima vjetrenim.

Činiš vjetrove da su ti vjesnici, plamen ognjeni da su ti sluge.

Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, neće se pomaknuti u vijek vijeka.

Bijaše zaodjevena bezdanom kao haljinom, na gorama stajahu vode.

Od prijetnje Tvoje pobjegoše, od glasa Tvojega uzdrhtaše.

Uzdigoše se gore, a spustiše se doline: u mjesto koje si im odredio.

Postavio si među preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju.

Izveo si izvore po dolinama, između gora potekoše vode.

Napajaju sve zvijeri poljske, divlji magarce gase žeđu svoju.

Kraj njih stanuju price nebeske te pjevaju između kamenja.

Napajaš gore s visina svojih, plodima djela Tvojih siti se zemlja.

Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist ljudi.

Izvodiš kruh iz zemlje, i vino razveseljuje srce čovečje.

Svijetli se lice od ulja, i kruh krijepi srce čovječje.

Site se stabla poljska i cedri libanski, koje si posadio, na njima ptice viju gnijezda.

Stanak je rodin na jelama, gore visoke divokozama, kamen je utočište kunićima.

Stvorio je mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.

Stereš tamu i biva noć: u kojoj izlaze sve zvijeri šumske.

Lavići riču za plijenom, i traže od Boga hranu sebi.

Sunce grane i oni se sakrivaju, i smiještaju se u svojim ležajima.

Izlazi čovjek na svoj posao i na rad svoj do večera.

Kako su veličanstvena djela Tvoja, Gospode! Sve si premudro učinio, puna je zemlja blaga Tvojega.

Gle! More veliko i široko: gdje gmižu životinje, kojima nema broja.

Životinje male i velike, tuda lađe plove.

Gle! Zmaj, kojega si stvorio, da se igra po njemu: sve od Tebe očekuje, da im dadeš hranu na vrijeme.

Kad im daješ, primaju: kad otvaraš ruku svoju, sve se nasite dobara.

A kad odvratiš lice svoje, žaloste se: uzmeš im duh, ginu i u prah svoj povraćaju se.

Kad pak pošalješ duh svoj, stvaraju se: i obnavljaš lice zemlje.

Slava Gospodu u vijeke, nek se raduje Gospod u djelima svojim.

Koji, kad pogleda zemlju, čini da se trese; kad se dotakne gora one dime.

Pjevat ću Gospodu, za života svojega, pjevat ću uz gusle Bogu svojemu dok sam živ.

Nek mu ugodi besjeda moja, i ja ću se u Gospodu nasladiti.

Neka nestane grešnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više; blagoslivljaj, dušo moja, Gospoda.

Sunce poznaje zapad svoj, stereš tamu i biva noć.

Kako su veličanstvena djela Tvoja, Gospode! Sve si premudro učinio.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Aliluja, aliluja, aliluja, slava Tebi, Bože.(tri puta)

Svećenikova molitva

/Dok svi prisutni čitaju psalam, svećenik čita po tiho pred carskim vratima sljedećih osam molitava/

Molitva prva:

Milosrdni i milostivi, dugotrpljivi i predobri Gospode! Svrati pažnju na naše molitve i na glas naše prošnje, te učini s nama znak prema dobru. Usmjeri nas na Tvoj put, da hodamo u Tvojoj istini. Veseljem ispuni naša srca, da se bojimo Tvog svetog imena, jer Ti si velik i činiš čudesa. Ti si, Gospode, jedini Bog i nema Tebi slična među bogovima. Ti si velik u milosrđu i dobar u sili svojoj da pomažeš, tješiš i spasavaš sve koji se pouzdavaju u Tvoje sveto ime. Jer Tebi dolikuje slava, čast i poklon: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva druga:

Gospode, liječniče i iscjelitelju naših duša! Nemoj nas ukoriti svojom srdžbom niti kazniti svojim gnjevom, nego postupi s nama po milosrđu svome. Usmjeri nas prema pristaništu svoje volje, a po zagovoru Bogorodice i svih Svetih prosvijetli oči naših srdaca da upoznamo Tvoju istinu. Daj nam da preostali dio ovoga dana i cijeli naš život bude miran i bez grijeha. Jer je Tvoja vlast i Tvoje je carstvo, Tvoja je moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva treća:

Gospode Bože naš! Spomeni se nas griješnih i nedostojnih svojih slugu, kada zazivamo Tvoje sveto ime. Nemoj nas posramiti u iščekivanju Tvoje milosti nego nam daruj, Gospode, da sve što molimo za spasenje, i učini nas da Tebe ljubimo i Tebe se bojimo svim srcem svojim, i da u svemu vršimo Tvoju volju. Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, Tebi iskazujemo salvu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva četvrta:

Gospode! Tebe slave svete Sile neprekidnim pjesmama i neprestanim hvalospjevom. Ispuni naša usta hvalom svojom, da uzmognemo iskazati čast Tvojemu svetom imenu. I udijeli nam , po zagovoru Presvete Bogorodice i svih Svetih Tvojih, učešće i naslijeđe u zajedništvu sa svima onima koji se Tebe bojei koji izvršavaju Tvoje zapovijedi. Jer Tebi dolikujesvaka slava, čast i poklon: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva peta:

Budu blagoslovlje, Gospode Bože, koji sa svime upravljaš što si stvorio. Ti poznaješ tajne ljudskog uma, znadeš sve što nam treba, dapače i mnogo više nego li molimo ili smo u stanju razumjeti. Ti sam, čovjekoljubivi Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa, da s nepostiđenom savješću zazivamo Tvoje sveto ime. Nemoj nas uvesti u napast, nego nas izbavi od zla, i providnošću svojom učini sve što je korisno za nas. Jer Tebi dolikuje svaka slava, čast i poklon, Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva šesta:

Gospode, Gospode! Ti sve držiš u svojoj prečistoj ruci, strpljiv si prema svima nama: kajući se zbog naših opačina. Spomeni se milosrđa svoga i pohodi nas svojom dobrotom. Daj nam da i preostali dio ovoga dana izbjegnemo različita iskustva zla duga, a milošću Duha Svetoga svog sačuvaj naš život od neprijateljske zasjede. Milošću i milosrđem i čovjekoljubljem Tvoj jedinorođenog Sina, s kojim si blagoslovljen zajedno s presvetim i dobrim i životvornim Tvojim Duhom, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva sedma:

Veliki i predivni Bože! Ti upravljaš sa svime po svojoj neizerecivoj dobroti i bogatom promislu. Ti si nam poklonio dobra ovoga svijeta i zajamčio si nam obećano kraljevstvo po prethodno darovanim dobrima. Prokrčio si nam put te smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu. Daruj nam da i preostali dio provedemo bez grijeha pred Tvojom svetom slavom: hvaleći Tebe, svoga jedinog i čovjekoljubivog Boga. Jer Ti si naš Bog, i Tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva osma:

Veliki i svevišnji Bože! Ti si jedini besmrtan i prebivaaš u nepristupačnom svjetlu. Stvorio si po svojoj neizmjernoj mudrosti cijeli svemir; odijelio si svjetlo od tame; sunce si postavio u službu dana; a mjesec i zvijezde u službu noći; nas griješne učinio si dostojnima da Te ovog časa proslavljamo i da Ti iskazujemo večernji hvalospjev. Usmjeri sam, Čovjekoljubivi, našu molitvu kao kadioni dim prema sebi, i primi je kao ugodni miomiris. Udijeli nam milost da ovo veče i nadolazeća noć prođu u miru. Obuci nas u oružje svjetla, te nas izbavi od straha u noći i od svake nezgode što prijeti u mraku. Daj nam san što si ga darovao za odmor naše nemoći, i da on bude bez ikakve utvare vražje. Vladaru i davaoče dobara, udijeli nam da se noću u svojim posteljama u skrušenosti sjećamo Tvoga imena, i prosvijetljeni razmatramo o Tvojim zapovijedima. Daj da ustanemo s radošću u duši: iskazujući hvalu Tvojoj dobroti, i prikazujući milosrđu Tvojemu molitve i molbe za svoje vlastite grijehe i za grijehe svih ljudi, koje u milosrđu svome usliši po zagovoru Presvete Bogorodice. Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, Tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Velika ektenija

S. Pomolimo se u miru Gospodu.

N. Gospode, pomiluj./tako i iza svake slijedeće prošnje/

S. Pomolimo se Gospodu za mir svega svijeta, za napredak svih Božjih crkava i za sjedinjenje svih.

S. Pomolimo se Gospodu za ovaj sveti hram i za sve one, koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega.

S. Pomolimo se Gospodu za svetog, sveopćeg Prvosvećenika našeg /ime/, Papu Rimskoga.

S. Pomolimo se Gospodu za Preuzvišenog Nadbiskupa i Metropolitu našeg Gospodina /ime/, i za bogoljubnog biskupa našeg Gospodina /ime/, za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za crkvene poslužitelje i za sav narod.

S. Pomolimo se Gospodu za pretpostavljene naše vlasti i za svu vojsku.

S. Pomolimo se Gospodu za ovaj grad /ili: za ovo selo/, za svaki grad, kraj i za sve vjerujuće njihove žitelje.

S. Pomolimo se Gospodu za one koji su na plovidbi, putovanju, u bolesti, patnji ili zarobljeništvu, i za njihovo spasenje. .

S. Pomolimo se Gospodu da se oslobodimo svake bijede, srdžbe i nevolje.

S. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

S. Spomenuvši Presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda djevicu Mariju, zajedno sa svima svetima, kao i sami sebe i uzajamno jedan drugoga, predajmo sav svoj život Kristu Bogu.

N. Tebi, Gospode.

S. Jer Tebi dolikuje svaka slava, čast i poklon: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

N. Amin.

(Iza ektenije uobičajeno kađenje)

Iz psalma 140.

Glas 1.

Gospode, k Tebi vapim: usliši me. Usliši me, Gospode! Gospode, k Tebi vapim: usliši me. Svrati pažnju na glas moljenja mojega, kad vapim k Tebi. Usliši me, Gospode.

Neka se vine molitva moja kao tamjan pred lice Tvoje, a dizanje ruku mojih kao žrtva večernja. Usliši me, Gospode.

Stihire /sa 6 stihova/

glas 1.

Ako na bezakonja budeš gledao, Gospode, Gospode, tko će opstati? Ali je u Tebi smilovanje.

Sva priroda promijeni se od straha gledajući Tebe, Kriste, raspeta na Križu: sunce je pomrčalo, a temelji se zemlje uzdrmaše: sve je suosječalo u trpljenju sa Stvoriteljem svojim. Slava Tebi, Gospode, koji si dobrovoljno radi nas trpio.

glas 2.

Radi zakona Tvojega uzdam se u Tebe, Gospode. Pouzda se duša moja u riječ Tvoju. Ufa se duša moja u Gospoda.

Zašto zli i nepravedni ljudi smišljaju zlo? Zašto na smrt osudiše onoga, koji je život sviju? O neviđena čuda! Stvoritelj svijeta predaje se u ruke grešnika i čovjekoljubac razapinje se na križ, da iz predpakla oslobodi sužnje, koji mu kliču: mnogotrpeći Gospode, slava Tebi.

Od straže jutarnje sve do noći, od straže jutarnje neka se ufa Izrael u Gospoda.

Bezgrešna Djevica gledajući danas Tebe, Sine Božji, kako si raspet na križu, neutješno plače kao majka, srce joj se kida od tuge, a uzdasi bola dižu se iz duše. I otirući lice vlasima kose svoje vapila je žalosno: jao meni, božanski moj sine, teško meni, gdje si svjetlo svijeta, zašto si nestao s očiju mojih, Jaganjče Božji? I zborovi anđela nebeskih bijahuzahvaćeni strahom govoreći: slava Tebi, nedostižni Gospode.

Jer je u Gospoda milosrđe i obilno u njega otkupljenje. I on će izbaviti Izraela od sviju bezakonja njegovih.

Kad je ugledala Tebe, Kriste, kako visiš na križu raspet, ona, koja Te je Stvoritelja svoga i Boga bez sjemena rodila, vapila je gorko: Sine moj, kuda nestade ljepota obličja Tvoga?Ne mogu gledati kako Te nepravedno razapinju; požuri dakle i ostani, da i ja vidim trećeg dana Tvoje uskrsnuće od mrtvih.

glas 6.

Hvalite Gospoda, svi narodi; hvalite njega svi ljudi.

Danas Gospodar stvorenja stoji pred Pilatom i na križ se osuđuje Stvoritelj sviju. Kao jaganjac dobrovoljno doveden: čavlima se pribija, u bok se probada i gubom se napaja onaj, koji je obilno izlio manu. Udarce po licu prima Otkupitelj svijeta, i od svojih slugu Stvoritelj izrugivan biva. O velikog li vladarskog čovjekoljublja! Jer za one koji ga razapeše, molio je Oca svoga govoreći: Oče, oprosti im ovaj grijeh, jer ne znaju griješni, kakvo nepravedno djelo čine.

Jer se utvrdilo nad nama milosrđe njegovo, i istina Gospodnja ostaje do vijeka.

O kakvog li nepravednog suda, koji na smrt osudi Kralja svijeta! Ali ovaj se nije postidio svojih dobrih djela, koja dozivajući u sjećanje potvrđivaše govoreći njima: što sam vam zla učinio, moji ljudi? Zar nisam čudesima obasuo Judeju, a mrtvace uskrisivao jednom jedinom riječi. Zar nisam izliječio svaku bolest i svaku slabost? Kako mi vraćate moja dobročinstva: zašto me se ne sjetite? Za darovana ozdravljenja uzvratiste mi rane, za poklonjeni život spremate mi smrt: razapinjući na križ Dobročinitelja poput zločinca, Zakodonodavca poput prestupnika, Kralja sviju kao osuđenika! Mnogotrpeći Gospode, slava Tebi.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

glas 6.

Gledamo strašno i slavno otajstvo, koje se zbiva: neopipljivi se silom zadržava, veže se onaj koji razrješuje Adama od prokletstva, nepravedno osuđuju onoga koji istražuje srca i u unutrašnjost, u tamnicu se stavlja onaj koji je zapečatio bezdan, pred Pilatom stoji onaj pred kojim dršću nebeske sile, Stvoritelj zaušnice prima od stvorenja svoga, na križ se osuđuje sudac živih i mrtvih, u grob se zatvara razoritelj pakla, a koji sve trpi iz milosrđa i sve spašava od prokletstva. O predobri Gospode, slava Tebi.

Ulazak

/Svećenik, čineći ulaz s evanđeljem tiho moli: predobri i čovjekoljubivi, koji blagoslivljaš usrdno Ti se molim poniznim srcem i raskajanom dušom: blagoslovi Kriste, pravi naš Bože, naše ulaze i izlaze, jer je Tvoj dolazak i odlazak, kao i Tvoje prebivanje među ljudima uvijek blagoslov: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Kasnije narod pjeva pjesmu: „Tiha svjetlosti...”, svećenik kadi./

S. Mudrost! Uspravno / stanimo

N. Tiha svjetlosti svete slave besmrtnog nebeskog Oca, svetog i blaženog, Isuse Kriste. Dođosmo na zapad sunca i vidjesmo večernju svjelost, slavimo Oca i Sina i Svetoga Duha. Sine Božji, koji život daješ svemu svijetu, dostojan si da Ti za sva vremena pjevaju glasovi pravednih. Stoga Te čitav svijet slavi.

S. Budimo pažljivi. Mir svima. Mudrost. Budimo pažljivi.

Prokimen, glas 4.

N. Razdijeliše sebi haljine moje i za odijelo moje baciše kocku.

Čitanje iz Sv. pisma Starog zavjeta

S. Mudrost!

N. Čita se iz Mojsijeve knjige Izlazak

(33, 11 - 23)

S. Budimo pažljivi!

Č. Govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice kao što govori netko s prijateljem svojim. Potom bi se ovaj vratio u tabor, a sluga njegov mladi Jozua, sin Nunov, ne bi se maknuo iz šatora. Mojsije reče Gospodu: Evo, Ti mi zapovijedaš: Vodi taj narod! Ali nisi mi objavio, koga ćeš poslati sa mnom. A ipak si tvrdio: Znam te po imenu, i našao si milost u očimamojim. Pa ako sam doista našao milost u očima Tvojim, onda mi objavi namjere svoje, da na Tebi spoznam, da sam našao milost u očima Tvojim! Ipak promislida je ovaj narod Tvoj narod.” On odgovori: „Ja da osobno idem i da ti oduzmem svu brigu?” Odvrati mu: „Ako nećeš osobno ići s nama, onda nas radije ne vodi odavde! Pa po čemu će se spoznati, da smo ja i Tvoj narod našli milost u očima Tvojim, ako ne po tom, da ideš s nama, i da smo mi, ja i Tvoj narod, time odlikovani pred svim narodima, što su na zemlji?” Gospod odvrati Mojsiju: „I tu molbu što si ju izrekao, ispunit ću. Jer ti si našao milost u očima mojim i znam te po imenu.” Tad zamoli on. „Daj mi da ugledam slavu Tvoju!” On odgovori: „Učinit ću, da prođe sva slava moja ispred očiju tvojih i proglasit ću pred tobom ime Gospodnje. Bitću milostiv, komu hoću da budem milostiv, i smilovat ću se, komu hoću da se smilujem.2 On nastavi dalje: „Lica mojega ne možeš ugledati. Ni jedan čovjek ne može me vidjeti i ostati živ.” Dalje reče Gospod: „Evo kod mene ima mjesta! Ovdje bi mogao stati na stijenu. Kad onda bude prolazila slava moja, stavit ću te u šupljinu stijene i zaklonit ću te rukom svojom, dok ne prođem. Kad zatim odmaknem ruku svoju, vidjet ćeš me odostraga. Ali lice moje ne smije nitko gledati.”

S. Mudrost!

Č. Čita se iz knjige o Jobu

S. Budimo pažljivi!

Č. Gospod je blagoslovio Joba poslije još više nego prije. Posjedovao je četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća kamela, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. Imao je sedam sinova i tri kćeri, od kojih prvoj dade ime Jemina, drugoj Kesija i trećoj Kerenhapuka. U svoj zemlji nije bilo žena koje bi bile tako lijepe kao kćeri Jobove. Otac im njihov dade jednaku baštinu s braćom njihovom. Nakon kušnje živio je Job još sto i sedamdeset godina, a svega je živio dvjesto četrdeset i osam godina. I vidio je djecu svoju i unučad, četiri koljena. I umrije Job star i sit života, a pisano je da će opet ustati, kad Gospod s drugima uskrisi i njega.

S. Mudrost!

Č. Čita se iz knjige proroka Izaije

S. Budimo pažljivi!

Č. Ovako veli Gospod: „Gle, uspjet će moj sluga, popet će se, uzdignut će se, bit će silno uzvišen. Kad su se mnogi ustravili nad tobom, jer je nečovječji bio iznakažen njegov izgled; lik njegov nije više bio sličan čovječjemu. Tako će on začuditi mnoge narode. Kraljevi će pred njim zatisnuti usta svoje, kad vide, što im se još nikad nije pripovjedilo, kad čuju, što nisu nikad slušali.“ Gospode, tko je povjerovao vijesti našoj? Komu se je otkrila mišica Gospodnja? Tako je izrastao pred njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema obličja na njemu, nema ljepote, da bismo ga gledali, i nema izgleda, da bismo našli ugodnosti na njemu. Prezren je bio, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama. Kao jedan, od koga čovjek zaklanja lice svoje, tako je bio prezren. Nismo ga cijenili. A on je nosio patnje naše, žalosti je naše uzeo na se. Mi smo ga držali udarenim, pogođenim od Boga i mučenim. Ali je on bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naše opačine. Za spasenje naše ležala je kazna na njemu. Modricama njegovim mi smo se iscijelili. Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. Svaki je išao svojim vlastitim putem. A Gospod je stavio na njega grijehe sviju nas. Bio je zlostavljan, a on se je predao dragovoljno, nije otvorio usta svojih kao janje, što se vodi na zaklanje. Kao ovca nijema pred onima, koji je strižu, nije otvorio usta svojih. Iz tjeskobe i suda bio je uzet. Tko da iskaže sudbinu njegovu? Jer je bio istrgnut iz zemlje živih i za opačine naroda mojega bio je na smrt pogođen. Odredili su mu grob uz zločince. Ali je uz bogatoga bio iza smrti, jer nije počinio nepravde i nije se našla prevara u ustima njegovim. Ali je Gospodu bila volja, da ga udari na muke. Kad se sam žrtvuje kao žrtva za grijeh, vidjet će potomke, dugo će živjeti, i volja će se Gospodnja ispuniti na njemu. „Za muku duše svoje on će se nasititi obilno. Svojim spoznanjem moj će sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost. Opačine njihove uzima on na se. Zato ću mu dati mnogo kao dio, mnogobrojne će on prisvojiti zato, jer je dao život svoj na smrt, i bio ubrojen među zločince, i nosio je grijehe mnogih i molio se za zločince.“ Veseli se nerotkinjo, koja nisi postala mati! Poklikni i podvikuj, koja nisi znala za muke porođaja! „Jer će osamljena imati više djece nego li udana“, veli Gospod.

Prokimen, gl. 6

N. Staviše me u podzemni grob, u tamu i smrtnu sjenu.

Poslanica – Evanđelje

S. Mudrost!

Č. Čita se iz prve poslanice Korinćanima svetoga apostola Pavla

S. Budimo pažljivi!

Č. Braćo! Riječ o križu ludost je onima, koji propadaju, a nama, koji se spasavamo, sila Božja. Ta pisano je: „Uništit ću mudrost mudrih i odbacit ću razum razumnih.“ Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživalac ovoga svijeta? Nije li učinio Bog mudrost svijeta ludošću? Budući da u mudrosti Božjoj ne upozna svijet mudrošću Boga, bila je Božja volja, da ludošću propovijedanja spasi one, koji vjeruju. Jer i Židovi ištu znake, i Grci traže mudrost. A mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, a poganima ludost, onima pak, koji su pozvani, i Židovima i Grcima; Krista, Božju silu i Božju mudrost. Jer je ludost Božja mudrija od ljudi, i slabost je Božja jača od ljudi. Ta, pogledajte, braćo, koji su od vas pozvani, da nema mudrih po tijelu, ni mnogo silnih, ni mnogo plemenitih. Nego što je ludo pred svijetom, izabra Bog da posrami mudre; i što je slabo pred svijetom, izabra Bog posrami jako; i što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog, i ono što nije ništa, da uništi ono što jest, da se ne hvali nijedan čovjek pred Bogom. Od njega ste vi u Kristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga i pravda i posvećenje i otkup, da kao što je pisano: „Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali“. I ja, kad dođoh k vama, braćo, nisam došao s visokim govorom ili mudrošću, da vam naviještam svjedočanstvo Božje. Jer nisam mislio, da znam što među vama, osim Isusa Krista i to raspetoga.

/Dok svećenik vrši uobičajeno kađenje, narod pjeva umjesto Aliluja slijedeći stih, glas 1/

N. Spase me, Bože, jer dođoše vode sve do duše moje.

S. Mudrost! Uspravno stanimo i poslušajmo sveto evanđelje, čita se sveto evanđelje po Mateju

N. Slava muci Tvojoj, Gospode.

S. Budimo pažljivi! U ono vrijeme zaključiše svi veliki svećenici i starješine narodne protiv Isusa, da ga ubiju. I svezana ga odvedoše i dadoše upravitelju Ponciju Pilatu. Tada vidjevši Juda, izdajica njegov, da ga osudiše, raskaja se i povrati trideset srebrnika velikim svećenicima govoreći: „Sagriješio sam izdavši krv nevinu.“ A oni rekoše: „Što se to nas tiče. To je tvoja briga.“ I bacivši srebrnike u hram, iziđe, otiđe te se objesi. A veliki svećenici uzevši srebrnike rekoše: Ne smijemo ih metnuti u hramsku blagajnu, jer je krvarina. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje strancima. Zato se prozva ona njiva krvna njiva do danas. Tada se ispuni, što je kazao prorok Jeremija: „I uzeše trideset srebrnika, cijenu procijenjenoga, koga procijeniše sinovi Izraelovi. I dadoše ih za lončarevu njivu kako im naloži Gospod“. A Isus dođe pred upravitelja. I zapita ga upravitelj: Ti si kralj židovski? Reče mu Isus: Da, jesam. I kad su ga tužili veliki svećenici i starješine, ništa ne odgovori. Tada mu reče Pilat: Ne čuješ li što sve protiv Tebe svjedoče? I ne odgovori mu ni na jednu riječ, da se upravitelj vrlo divio. O blagdanu je bio običaj, da upravitelj pusti narodu po jednoga sužnja, koga oni hoće. Tada su imali zloglasnoga sužnja, koji se zvao Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa, koji se zove Krist? Jer je znao da su ga iz zavisti predali. Dok je on sjedio on sudu, poruči mu žena njegova: Nemoj se ti ništa miješati u stvar toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela poradi njega. Ali veliki svećenici i starješine nagovoriše narod, da zatraže Barabu, a Isusa da pogube. Kad ih, dakle upravitelj upita: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim?, oni odgovoriše: Barabu. Reče im Pilar: Što ću dakle učiniti s Isusom koji se zove Krist? Rekoše svi: Neka se razapne. Kad vidje Pilat, da ništa ne pomaže nego da je još veća buka, uze vodu te opra ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u ovog pravednika; vi ćete odgovarati. I odgovori sav narod: Krv njegova na nas i na djecu našu! Tada im pusti Barabu, a Isusa bičeva i predade da se razapne. Tada vojnici upraviteljevi uzeše Isusa u sudnicu i skupiše oko njega cijelu četu. I svukavši ga obukošemu skrletnu kabanicu. Opletavši vijenac od trnja, metnuše mu na glavu i tresku u desnicu njegovu. Prigibali su pred njim koljena i rugali mu se govoreći: Zdravo kralju židovski. I pljuvali su na njega i uzevši trsku udaraše ga po glavi. Kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu i obukoše ga u njegove haljine i odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađoše čovjeka Cirenca po imenu Simona. Ovoga primoraše da mu ponese križ. I došavši vojnici na mjesto koje se zove Golgota, što će reći lubanja, dadoše Isusu da pije vino pomiješano sa žuči. I okusivši ne htjede piti. Kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove, bacivši kocku, da se ispuni Pismo: „Razdijeliše sebi haljine moje i za odijelo moje baciše kocku.“ I sjedili su ondje i čuvali ga. I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisani: Ovo je Isus, kralj židovski. Tada razapeše s njim dva razbojnika, jednoga s desne, a drugoga s lijeve.

I jedan ga je od obješenih razbojnika psovao govoreći: zar nisi ti Krist? Spasi sebe i nas. A drugi ga je korio govoreći: Zar se ni ti ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu. I mi pravedno, jer primamo, što smo zaslužili svojim djelima, ali ovaj nije nikakva zla učinio. I reče: Isuse, sjeti se mene, kad dođeš u kraljevstvo svoje! I reče mu Isus: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.

A prolaznici psovali su Isusa mašući svojim glavama i govoreći: Ti, koji hram razvaljuješ, i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe, ako si sin Božji, siđi s križa! Tako se i veliki svećenici s književnici i starješinama rugali govoreći: Drugima je pomogao, a sam sebi ne može pomoći. Kralj je Izraelski, neka siđe sad s križa, pa ćemo vjerovati u njega. On se uzdao u Boga, neka ga sad izbavi, ako mu je po volji: jer reče: Sin sam Božji. Tako su ga isto grdili razbojnici, koje s njime razapeše. Od šeste ure bi tama po svoj zemlji do devete ure. Oko devete ure povika Isus iza glasa: Eli! Eli! Lama sabaktani?To znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Tada su neki od onih, koji su stajali ondje, čuvši to, govorili: Ovaj zove Iliju. I odmah otrča jedan od njih te uze spužvu, napuni je octom pa natače na trsku i dade mu da pije. A ostali su govorili: Stani, da vidimo, hoće li doći Ilija, da ga spasi. A Isus opet opet povika iza glasa i spusti dušu. I gle, zastor se hramski razderao na dvojeod gornjega kraja do donjega, i zemlja se potresla, i stijene se raspukle. I grobovi se otvoriše i uskrsnuše mnoga tjelesa svetih, koji su usnuli. I izišavši iz groba po uskrsnuću njegovu, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i koji su s njim čuvali Isusa, vidjevši, da se zemlja trese i što se dogodilo, prepadoše se govoreći: Zaista, ovaj bijaše Sin Božji!

Budući da je bila priprava, da ne bi tjelesa ostala na križu u subotu, jer je ona subota bila veliki dan, zamoliše Židovi Pilata, da im se slome kosti i da se skinu. Dođoše dakle vojnici, i prvome slomiše kosti, i drugome raspetome s njime. A došavši k Isusu, kad vidje da je on već umro, ne slomi mu kosti, nego mu jedan od vojnika probode rebro kopljem, i odmah poteče krv i voda. I onaj koji je vidio, svjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito. I on znade da istinu govori, da i vi vjerujete. Jer se ovo dogodi, da se ispuni Pismo: „Nijedna kost neće mu se slomiti.“ I opet drugo Pismo govori: „Vidjet će onoga, koga su proboli.“

A gledale su ondje mnoge žene izdaleka, koje su pratile Isusa iz Galileje i služile mu. Među njima bijaše Marija Magdalena i Marija, mati Jakobova i Josipova, i mati sinova Zebedejevih. Kad bi uveče, dođe čovjek bogat iz Arimateje po imenu Josip, koji je također bio učenik Isusov. Ovaj pristupi Pilatu i zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovijedi da mu dadu tijelo. I uzevši Josip tijelo, zamota ga u čisto platno. I položi ga u svoj novi grob, koji je bio isjekao u stijeni, zatim navali veliki kamen na vrata od groba i otiđe. Ondje bijaše Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći prema grobu.

N. Slava veletrpljenju Tvoje, Gospode.

Ektenija dvostruka

S. Recimo svi iz dna duše svoje, i čitavim umom svojim recimo.

N. Gospode, pomiluj.

S. Gospode svemogući, Bože otaca naših, mi ti se molimo, usliši i pomiluj.

N. Gospode, pomiluj.

S. Smiluj nam se, Gospode, po velikom milosrđu svome, mi ti se molimo, usliši i pomiluj.

N. Gospode, pomiluj. (tri puta)

S. Još se molimo za svetog, sveopćeg Prvosvećenika našeg (ime) Papu Rimskoga, za Preuzvišenog Nadbiskupa i Metropolitu našeg Gospodina (ime), za bogoljubnog Biskupa našeg Gospodina (ime), za služitelje i poslužitelje ovog svetog hrama, za naše du?

N. Gospode, pomiluj. (tri puta)

S. Još se molimo za pretpostavljene naše vlasti i za svu vojsku.

N. Gospode, pomiluj. (tri puta)

S. Još se molimo za prisutne ljude, koji očekuju od Tebe velike i obilate milosti, za sve one koji nam dobro čine, i za sve kršćane.

N. Gospode, pomiluj. (tri puta)

S. Jer si milosrdan i čovjekoljubac Bog, Tebi upućujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Udostoj, Gospode

N. Učini nas dostojnima, Gospode, da se sačuvamo ovo veče od grijeha.

Ti si blagoslovljen, Gospode Bože otaca naših, a ime je Tvoje dostojno hvale i slave u vijeke, amin.

Neka bude milosrđe Tvoje, Gospode, s nama: kao što smo se ufali u Tebe.

Blagoslovljen si, Gospode, nauči nas nalozima Tvojim.

Blagoslovljen si, Vladaru, pouči nas nalozima Tvojim.

Blagoslovljen si, Sveti, prosvijetli nas nalozima Tvojim.

Gospode, Tvoje milosrđe traje do vijeka, ne prezri djela ruku svojih.

Tebi dolikuje pohala, Tebi pripada pjesma.

Tebi pripada slava: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

Sada i vazda, i u vijeke vjekova, amin.

Ektenija prozbena

S. Dopunimo našu večernju molitvu Gospodu.

N. Gospode, pomiluj.

S. Zaštiti, spasi, pomiluj, i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

N. Gospode, pomiluj.

S. Molimo u Gospoda, da ovo cijelo veče bude savršeno, sveto, mirno i bez grijeha

N. Podaj, Gospode. (tako iza svake slijedeće prošnje)

S. Molimo u Gospoda: anđela mira, vjernog vođu i čuvara naših duša i tjelesa.

S. Molimo u Gospoda: oproštenje i otpuštenje naših grijeha i pogrešaka.

S. Molimo u Gospoda: dobra i koristi našim dušama, a svijetu mir.

S. Molimo u Gospoda: da preostalo vrijeme našega života dovršimo u miru i pokajanju.

S. Molimo: da kršćanski svršetak našega života bude bez bolova, bez sramote, miran, i da dobro odgovorimo na strašnom Kristovom sudu-

S. Spomenuvši Presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda djevicu Mariju, zajedno sa svima svetima, kao i sami sebe i uzajamno jedan drugog, predajmo sav svoj život Kristu Bogu.

N. Tebi, Gospode.

S. Jer si dobar i čovjekoljubac Bog, Tebi upućujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin.

S. Mir svima.

N. I duhu Tvojemu.

S. Priklonite svoje glave Gospodu.

N. Tebi, Gospode. (dugo)

(Svećenik tiho moli)

Gospode Bože naš. Ti si priklonio nebesa i na zemlju sišao radi spasenja ljudskog roda. Pogledaj na svoje sluge i na svoju baštinu. Jer Tebi, strašnomu i čovjekoljubivom Bogu, sluge Tvoje prikloniše svoje glave i sagnuše svoje vratove. Oni ne očekuju od ljudi pomoć, nego se ufaju u Tvoje milosrđe i od Tebe očekuju spasenje. Sačuvaj ih u svako vrijeme, i u sadašnje ovo veče, i u nastupajućoj noći: od svakog neprijatelja, i od svakog neprijateljskog đavolskog djelovanja, i od ispraznih misli te zlih sjećanja.

S. Neka bude blagoslovljena i proslavljena moć Kraljavstva Tvoga: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Stihire sa stihovima

Glas 2.

Kad je Tebe, Kriste, koji si život sviju, skinuo s križa Arimatej, pomaže tijelo Tvoje mirisavom smolom i zamota ga u čisto platno, te ljubavlju potican cjelivaše srcem i usnama Tvoje neraspadljivo tijelo, iako obuzet strahom, vapio je radujući se: Slava poniženju Tvojemu, čovjekoljupče.

Gospod Kralj odjenu se u sjaj.

Kad si se, Spasitelju, za sve dao pokopati u novom grobu, ugledavši Te postiđeni pakao, uplaši se. Slomiše se dovratnici pakleni i vrata se pokidaše, grobovi se otvoriše i mrtvi ustadoše. Tada Adam, zahvalan radujući se, klisaše Tebi: Slava poniženju Tvojemu, čovjekoljupče.

Jer učvrsti svemir, koji se neće uzdrmati-

Kada si se Kriste, svojevoljno zatvorio tijelom u grobu, Ti, koji su po svojoj božanskoj naravi nepojmljivi i neobuhvatan, zatvorio si bogatstvo smrti i srušio si pakla vlast. Tada si i subotu ovu učinio dostojnom svog božanskog blagoslova, slave i sjaja.

Domu Tvojemu, Gospode, dolikuje svetinja u vijeke.

Gledajući Tebe, Kriste, oklevetana od nepravednih ljudi, anđeli se napuniše strahom zbog neizrecivo velikog trpljenja Tvoga i zbog pečatanja kamene ploče na Tvojem grobu istom rukom, koja probode neuništivo srce Tvoje. No unatoč tomu, veseleći se našem spasenju, klicahu tebi: slava poniženju Tvojemu, čovjekoljupče.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova, amin.

glas 5.

Tebe, koji se zaogrćeš svjetlom kao haljinom, skine Josip s Nikodemom, i gledajući Te mrtva, neodjenuta i nesahranjena, proplače pun saučešća i jecajući govoraše: jao meni, preslatki Isuse! Kako da sahranim u grob Tebe, Bože moj, koga je sunce zamalo gledalo raspeta na križu i ugledavši pomrčalo, a zemlja se od straha potresla, i hramski zastor razderao se na dvoje? Kamo da sahranim Tebe, Bože moj, koga evo gledaju moje oči i koji si radi mene pošao dobrovoljno u smrt? O predobri! Kakvim platnom da omotam, ili kojim rukama da dotaknem neraspadljivo Tvoje tijelo, i kojim pjesmama Tvoj odlazak da opjevam? Slavim trpljenje Tvoje, veličam pogreb zajedno s uskrsnućem Tvojim, i kličem Ti: slava Tebi, Gospode.

(Svećenik pokadivši prethodno cijelu crkvu, iznosi s oltara plaštanicu i stavlja je na upriličeni Božji grob u lađi crkve. Prisutni za to vrijeme kleče, a crkveni poslužitelj prethodi svećeniku s kadionicom i škrebataljkom. Preostali dio bogosluženja obavlja se pred grobom.

Zahvalna molitva

Sad otpuštaš s mirom slugu svoga, Gospode, po riječi svojoj.

Jer vidješe oči moje spasenje Tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda.

Svijetlo da rasvijetli neznabošce i slavu naroda Tvoga Izraelskoga.

Završne molitve

Sveti Bože… (tri puta) vidi str. 5

Slava: i sada… vidi str. 5

Presveto Trojstvo… vidi str. 5

Gospode, pomiluj (tri puta)vidi str. 6

Slava: i sada vidi str. 6

Oče naš… vidi str. 6

S. Jer je Tvoje Kraljevstvo, i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Suha, sada i vazda, i u vijeke vjekoba.

N. Amin.

Tropr, glas 2.

Ugledni Josip skine s drveta prečisto tijelo Tvoje; obavije ga čistom plaštanicom, pomaza mirisavim uljem, i položi u novu grob.

(Ovaj Tropar pjeva se tri puta uz uobičajene poklone)

Otpust

S. Mudrost!

N. Blagoslovi.

S. Onaj, koji je, neka je blagoslovljen i proslavljen Krist, Bog naš, svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin. Učvrsti, Bože, vjeru katoličku u vijeke vjekova.

S. Presveta Bogorodice, spase nas!

N. Časniju od Kerubima i neusporedivo slavniju od Serafima, koja si bezgrešno Boga Riječ rodila: ti su Bogorodica, mi te slavimo.

S. Slaba Tebi, Kriste Bože, ufanje naše, slava Tebi.

N. Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin. Gospode, pomiluj, Gospode, pomiluj, Gospode, pomiluj. Blagoslovi.

S. Krist, pravi Bog naš, koji je zbog nas ljudi i radi našega spasenja dobrovoljno preuzeo na sebe strašne muke i životvorni križ, i tjelesni ukop, zagovorom svoje prečiste majke, svetih, slavnih i uvijek hvaljenih apostola, Božjih ugodnika i s Bogom nerazdruživo sjedinjenih otaca naših, i svih svetih, da nas pomiluje i spasi, jer je dobar i čovjekoljubac.

N. Amin.

(Svi prisutni cjelivaju plaštanicu, najprije svećenik, a iza toga vjernici)

NADGROBNO POVEČERJE

(Služi se u Veliku subotu naveče u crnim rizama pred Božjim grobom)

S. Blagoslovljen Bog naš: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Uvodne molitve

(vidi str. 5)

Psalam 50.

Smiluj mi se, Bože, po velikom milosrđu svojem.

I po prevelikoj dobroti svojoj uništi krivicu moju.

Posve me operi od krivice moje i od grijeha mojega očisti mene.

Jer ja znam krivicu svoju i grijeh je moj vazda preda mnom.

Tebi sam jedinomu sagriješio, i pred Tobom zlo učinio.

Pravedan ćeš biti, kad progovoriš, i čist: kada sudiš.

Jer, gle, rođen sam u nepravdama, i u grijesima me je začela majka moja.

Gle, ti ljubiš istinu, sakrivene i tajne stvari mudrosti svoje objavljuješ meni.

Poškropi me hisopom da se očistim; operi me, da budem bijeliji od snijega.

Objavi mi radost i veselje, i kliktat će kosti ponižene.

Odvrati lice od grijeha mojih, i sve krivice moje uništi.

Srce čisto stvori mi, Bože, i duh pravi obnovi u meni.

Ne odbaci me od sebe, i Svetoga Duha svojega ne uzmi od mene.

Daj, da se opet radujem spasenju Tvojem, i okrijepi me duhom spremnim.

Učit ću bezbožnike putovima Tvojim, i grešnici će se k tebi obratiti.

Izbavi me od krvi prolivene, Bože, Bože, Spasitelju moj, i jezik će moj klicati pravednosti Tvojoj.

Otvori, Gospode, usne moje, i usta će moja navješćivati hvalu Tvoju.

Jer da voliš žrtvu, bio bih je doista prinio, ali se žrtve paljenice Tebi ne mile.

Žrtva je Bogu duh raskajan, srca skrušena i ponižena, Bože, nemoj prezreti.

Blag budi, Gospode, po dobroti svojoj Sionu, da se opet pridignu zidovi Jeruzalemski.

Onda ćeš primati žrtve pravedne, prinose i paljenice, tad će stavljati na oltar Tvoj junad kao dar žrtveni.

Kanon gl. 6.

Pjesma prva:

Onoga, koji je u bujici valova morskih potopio nekad progonitelja i mučitelja, u zemlju zakopaše sinovi spašenih; ali mi želimo poput mladića pjevati Gospodu, jer se je divno proslavio.

Pjesma treća:

Kad stvorenje ugleda na stratištu obješena Tebe, koji si čitavu zemlju bez potpornja učvrstio na vodama, zadrhta od velikog straha vapeći: Nitko nije svet osim Tebe, Gospode.

Ektenija mala

S. Opet i opet pomolimo se u miru Gospodu.

N. Gospode, pomiluj.

S. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

N. Gospode, pomiluj.

S. Spomenuvši presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda, Djevicu Mariju, zajedno sa svima svetima, kao i sami sebe i uzajamno jedan drugog, predajmo sav svoj život Kristu Bogu.

N. Tebi, Gospode.

S. Jer si Ti Bog naš, mi Tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Sjedalen, gl. 1.

Vojnici koji čuvaše stražu na Tvojem grobu, Spase, zamriješe od svijetle pojave anđela, koji ženama javlja uskrsnuće. Tebe, pobjednika smrti, slavimo; Tebi se klanjamo, koji si uskrsnuo od groba; Tebi jedinomu Bogu našemu.

Pjesma četvrta:

Unaprijed vidjevši na križu Tvoje božansko poniženje, s užasom zavapi prorok Avakum: Ti si, o Dobri, razorio vlast silnima: pohađajući one u adu kao svemogući.

Pjesma peta:

Vidjevši nezalazeće svjetlo bogojavljenja Tvoga, koje bijaše iz samilosti prema nama, Krist, Izaija noću rano ustajući vikaše: Mrtvi će uskrsnuti, i oni koju su u grobovima, ustati će, i svi će se ljudi obradovati.

Pjesma šesta:

Jona, koji bijaše ulovljen, ali ne i zadržan u utrobi kita, predstavljaše Tebe, koji si se predao na muke i na pokop u grob. Kao iz palače on je izašao iz ribe i vikaše straži: Vi, koji čuvate prazan i prividan grob, propustili ste ovo milosrđe.

Ektenija mala

S. Opet i opet pomolimo se u miru Gospodu.

N. Gospode, pomiluj.

S. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

N. Gospode, pomiluj.

S. Spomenuvši presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda, Djevicu Mariju, zajedno sa svima svetima, kao i sami sebe i uzajamno jedan drugog, predajmo sav svoj život Kristu Bogu.

N. Tebi, Gospode.

S. Jer Ti si Kralj svijetu i Spas našim dušama, Tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Kondak, gl. 6.

Onoga, koji je zatvorio bezdan, gledamo mrtva: omotana mirisavom smolom i bijelim platnom. On se polaže u grob kao mrtvac, iako je besmrtan. Žene pak, koje pođoše da ga pomažu miomirisnim uljem, gorko plaču vapijući: Ova subota u kojoj Krist umre je blagoslovljena, jer će on uskrsnuti treći dan.

Ikos

Onaj, koji sve uzdržava, podiže se na križ. A sva priroda tuguje i gledajući njega kako gol visi na drvetu križa: sunce sakri svoje zrake i zvijezde uskratiše svoj sjaj, od velikog straha zemlja se potrese, more se povuče, kamenje se raspukne, a mnogi grobovi se otvoriše i tjelesa svetih muževa ustanu, pakao dolje stenje, Židovi se dogovaraju da okleveću Kristovo uskrsnuće, a žene pjevaju: ova subota, u kojoj Krist umrije, je blagoslovljena, jer će on uskrsnuti treći dan.

Pjesma sedma:

Neiskazanog li čuda! Onaj, koji je izbavio iz plamena peći pobožne mladiće, polaže se u grob kao mrtvac, i to radi spasenja nas, koji pjevamo: Otkupitelju i Bože, budi blagoslovljen.

Pjesma osma:

Neka se čudi od straha nebo, i da se uzdrmaju od užasa temelji zemlje, jer se među mrtve ubraja i u mali tuđi grob se prima onaj, koji živi na nebesima. Njega, djeco, slavite; svećenici proslavljajte; i svi ljudi, uzvisujte u sve vijeke.

Pjesma deveta:

Ne oplakuj mene, Majko, gledajući si u grobu Sina, koga si bez sjemena pod srcem začela: jer ja ću ustati i proslavit ću se; i kao Bog uzdići ću u slavi neprestano one, koji Tebe veličaju vjerom i ljubavlju.

S. Opet i opet pomolimo se u miru Gospodu.

N. Gospode, pomiluj.

S. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

N. Gospode, pomiluj.

S. Spomenuvši presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda, Djevicu Mariju, zajedno sa svima svetima, kao i sami sebe i uzajamno jedan drugog, predajmo sav svoj život Kristu Bogu.

N. Tebi, Gospode.

S. Jer Tebe slave sve nebeske sile, i mi Tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Završne molitve

Sveti Bože… (tri puta) vidi str. 5

Slava: i sada… vidi str. 5

Presveto Trojstvo… vidi str. 5

Gospode, pomiluj (tri puta)vidi str. 6

Slava: i sada vidi str. 6

Oče naš… vidi str. 6

S. Jer je Tvoje Kraljevstvo, i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Suha, sada i vazda, i u vijeke vjekoba.

N. Amin.

Tropar, gl. 2.

Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu tebi: davaoče života, Kriste Bože naš, Tebi slava.

Ektenija

S. Smiluj nam se Bože, po velikom milosrđu svome, molimo Te: usliši i pomiluj.

N. Gospode, pomiluj. (tri puta)

S. Još se molimo, da se očuva ovaj grad (ovo selo) i svaki drugi grad, selo i kraj: od gladi, kuge, potresa, poplave, tuče, požara, rata, provale neprijatelja i građanskog rata. I da nam bude milosrdan, lako pomirljiv, dobar i čovjekoljubiv Bog naš, i da odvrati svoju srdžbu, koja se na nas diže, i da nas izbavi od svoje pravedne prijetnje, koja nas uznemiruje i da nas pomiluje.

N. Gospode, pomiluj. (tri puta)

S. Usliši nas, Bože, Spasitelju naš! Ti si ufanje svim onima, koji su diljem zemlje, i onima koji su daleko na moru. Milosrdniče, budi i nama milosrdan u otpuštanju grijeha naših, i pomiluj nas. Jer si milosrdan i čovjekoljubiv Bog, Tebi upućujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.

N. Amin.

Otpust

S. Slava Tebi, Kriste Bože, ufanje naše, slava Tebi.

N. Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Gospode pomiluj, Gospode pomiluj, Gospode pomiluj. Blagoslovi.

S. Krist, pravi Bog naš, koji se je zbog nas ljudi i radi našega spasenja dobrovoljno dao tijelom sahraniti u grob i sišao nad pakao: zagovorom svoje Prečiste Majke, svetih slavnih i uvijek hvaljenih apostola, Božjih ugodnika i s Bogom nerazdruživo sjedinjenih otava naših, i svih svetih da nas pomiluje i spasi, jer je dobar i čovjekoljubav.

N. Amin.

(Svi prisutni pjevaju slijedeći prigodni tropar tri puta)

Tropar, gl. 2.

Ugledni Josip skine s drveta križa prečisto tijelo Tvoje; obavije ga čistom plaštanicom, pomaza ga mirisavim uljem i položi u novi grob.

(U nekim župama, naročito gradskim, dok vjernici pjevaju dotični tropar, svećenik pokadivši prethodno naokolo Božji grob, prenosi predvođen svjećonošama plaštanicu s groba na časni prijestol. U drugim pak crkvama taj prijenos plaštanice obavlja se neposredno prije uskrsne jutrenje, odnosno zornice, tj. prije samog polaska na ophod ili procesiju).

Izdavač: Župa sv. Jurja – Stojdraga – Žumberak

Odgovara: župnik o. Daniel Vranešić